San Marino · 300. obljetnica smrti Isaaca Newtona

Isaac Newton oblikovao je znanstveno mišljenje Europe na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće. U svojem djelu *Philosophiae Naturalis Principia Mathematica*, objavljenom 1687., formulirao je tri zakona gibanja i zakon opće gravitacije. Time je jedinstvenim matematičkim pristupom opisao kako pojave na Zemlji tako i gibanja nebeskih tijela. Teorija gravitacije, među ostalim, objasnila je putanje planeta i uspostavila vezu između astronomije i fizike.

Newton se također intenzivno bavio optikom. Istraživao je sastav bijele svjetlosti i pokazao da se ona može razložiti na različite boje. Kako bi smanjio obojene rubove koji se pojavljuju kod teleskopa, razvio je reflektorski teleskop. I na području matematike radio je na metodama koje su pridonijele razvoju diferencijalnog i integralnog računa. Ta su dostignuća djelomično nastala istodobno s radovima Gottfried Wilhelm Leibniz; među pristašama dvojice učenjaka kasnije je došlo do dugotrajnog spora oko prvenstva.

Osim istraživačkog rada, Newton je obnašao i javne dužnosti. Radio je za englesku upravu kovnice novca i sudjelovao u borbi protiv krivotvorenja novca. Osim toga, bio je na čelu Royal Society, znanstvenog društva u Londonu. Njegov se utjecaj time proširio izvan akademskog istraživanja i povezao znanstvena, državna i institucionalna područja.

Sjećanje na godišnjicu njegove smrti povezuje se s razvojem prirodnih znanosti novoga vijeka. Newtonovi su se spisi u Europi dugo čitali kao temelj klasične mehanike i matematički opisanog prirodnog poretka. Obljetnica stoga pruža priliku prisjetiti se osobe čiji su radovi trajno povezali fiziku, astronomiju i matematiku te oblikovali znanstveni jezik sljedećeg razdoblja.