Njemačka · Baden-Württemberg – bazilika Birnau

Crkva svoje podrijetlo duguje hodočašću Gospi, koje se isprva održavalo u starijoj kapeli u Birnau. Za cistercitski samostan Salem to je mjesto u 18. stoljeću postalo premalo i više nije odgovaralo liturgijskim i reprezentativnim zahtjevima vremena. Samostan je stoga dao sagraditi novu hodočasničku crkvu, koja je trebala biti vidljiva izdaleka iznad Bodensee.

Planiranje je povjereno vorarlberškom graditelju Peteru Thumbu, koji je sudjelovao i u gradnji više drugih crkava na području južne Njemačke. Građevina je nastala između 1746. i 1750. godine. Na njezinu opremanju sudjelovali su umjetnici iz područja Bodensee i južne Njemačke. Stropne freske izradio je Joseph Ignaz Appiani, dok se štukature i brojna umjetnička djela pripisuju Johannu Georgu Dirru, odnosno Josefu Antonu Feuchtmayeru. Među najpoznatijim figurama nalazi se takozvani „Honigschlecker”: dječak koji poseže za saćem. Figura je povezana sa štovanjem svetog Bernarda iz Clairvauxa, a istodobno je i primjer izrazito slikovitog uređenja baroknih crkava.

Povijest crkve usko je povezana s političkim promjenama na kraju Svetog Rimskog Carstva. U sklopu sekularizacije samostan Salem je ukinut; time je Birnau izgubila svoju prvotnu institucionalnu potporu. Crkva je ipak sačuvana kao bogomolja i hodočasničko mjesto. Kasnije su pastoralnu skrb ponovno preuzeli cisterciti. U 20. stoljeću Birnau je uzdignuta i na rang papinske bazilike minor.

Povod tako povezuje više razina: povijest cistercitskog reda, vjersku tradiciju regije Bodensee i razvoj južnonjemačke barokne arhitekture. Izbor motiva za kovanicu osobito se može objasniti činjenicom da je Birnau građevina na kojoj se zorno povezuju regionalna povijest, crkvena kultura i političke posljedice sekularizacije.