Deutsch
English
Français
Español
Italiano
Nederlands
Português
Slovenčina
Hrvatski
Slovenščina
Lietuvių
Eesti
Български
CC 356 2019
Numizmatičko pismo
KS/BU
Numizmatičko pismo
Vatikan · 25. obljetnica obnove Sikstinske kapele
Naklada4.000
Prodajna cijena46,00 €
Datum izdanja1. lis 2019.
PakiranjeNumizmatičko pismo
Rubni natpis2 ★ × 6, naizmjenično uspravno/naopako
Povod izdavanja
Kovanica obilježava završetak obnove Sikstinske kapele prije 25 godina (1994–2019). Motiv prikazuje „Posljednji sud” u Sikstinskoj kapeli, okružen natpisima „CITTÀ DEL VATICANO” i „CAPPELLA SISTINA — FINE DEI RESTAURI” te godinama „1994-2019”.
Motiv
Prikazan je Posljednji sud u Sikstinskoj kapeli. Lijevo je polukružno ispisan naziv države izdavanja „CITTÀ DEL VATICANO“. Desno su polukružno ispisani natpisi „CAPPELLA SISTINA — FINE DEI RESTAURI“ i godine „1994-2019“. Desno se nalazi i oznaka kovnice „R“, a dolje ime umjetnika „D. LONGO“.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europe.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europe.
Pozadina teme
Sikstinska kapela pripada Apostolskoj palači u Vatikanu. Izgrađena je pod papom Sixtusom IV. krajem 15. stoljeća i nazvana po njemu. I danas služi za papinska bogoslužja i kao mjesto konklave, na kojoj kardinali biraju novog papu. Njezino uređenje stoga povezuje religijski svijet slika renesanse s ključnim zadaćama papinstva.
Bočne zidove oslikali su umjetnici poput Sandro Botticellija, Pietro Perugina i Domenico Ghirlandaija prizorima iz života Mojsija i Krista. Michelangelo je po nalogu pape Juliusа II. između 1508. i 1512. izradio freske na svodu. U središtu su prikazi iz Knjige Postanka, među njima i stvaranje Adama. Više od dva desetljeća poslije Michelangelo se vratio kako bi oslikao oltarni zid prikazom „Posljednjeg suda“. Djelo je nastalo za pontifikata papa Clemensa VII. i Paula III. te prikazuje Krista kao suca svijeta, okruženog svetima, kao i uskrsnulim, spašenim i prokletim ljudima.
Tijekom stoljeća na freskama su se nakupili prašina, čađa i naslage. Tome su se pridružili stariji zahvati i preslici. Opsežna restauracija započela je 1980. najprije na manjim dijelovima zidova, a potom je proširena na svod i oltarni zid. Restauratori su uklonili slojeve nečistoće i ranije premaze, stabilizirali ugrožena područja te proučili Michelangelovu slikarsku tehniku.
Rezultat je otkrio znatno svjetlije i intenzivnije obojeno uređenje nego što se prije moglo uočiti. Zahvati su istodobno potaknuli stručne rasprave: kritičari su strahovali da su tijekom čišćenja mogli biti izgubljeni detalji koje je izveo Michelangelo; drugi su ukazivali na nova saznanja o njegovoj fresko-tehnici. Kasniji preslici, među njima i pojedine zastiruće tkanine na likovima koji su izvorno bili nagi, djelomično su sačuvani kao svjedočanstva povijesti recepcije.
Obljetnica restauracije pružila je Vatikanu povod da podsjeti kako na Michelangelovo djelo tako i na zadaću očuvanja intenzivno korištenog vjerskog i kulturnog mjesta.
Bočne zidove oslikali su umjetnici poput Sandro Botticellija, Pietro Perugina i Domenico Ghirlandaija prizorima iz života Mojsija i Krista. Michelangelo je po nalogu pape Juliusа II. između 1508. i 1512. izradio freske na svodu. U središtu su prikazi iz Knjige Postanka, među njima i stvaranje Adama. Više od dva desetljeća poslije Michelangelo se vratio kako bi oslikao oltarni zid prikazom „Posljednjeg suda“. Djelo je nastalo za pontifikata papa Clemensa VII. i Paula III. te prikazuje Krista kao suca svijeta, okruženog svetima, kao i uskrsnulim, spašenim i prokletim ljudima.
Tijekom stoljeća na freskama su se nakupili prašina, čađa i naslage. Tome su se pridružili stariji zahvati i preslici. Opsežna restauracija započela je 1980. najprije na manjim dijelovima zidova, a potom je proširena na svod i oltarni zid. Restauratori su uklonili slojeve nečistoće i ranije premaze, stabilizirali ugrožena područja te proučili Michelangelovu slikarsku tehniku.
Rezultat je otkrio znatno svjetlije i intenzivnije obojeno uređenje nego što se prije moglo uočiti. Zahvati su istodobno potaknuli stručne rasprave: kritičari su strahovali da su tijekom čišćenja mogli biti izgubljeni detalji koje je izveo Michelangelo; drugi su ukazivali na nova saznanja o njegovoj fresko-tehnici. Kasniji preslici, među njima i pojedine zastiruće tkanine na likovima koji su izvorno bili nagi, djelomično su sačuvani kao svjedočanstva povijesti recepcije.
Obljetnica restauracije pružila je Vatikanu povod da podsjeti kako na Michelangelovo djelo tako i na zadaću očuvanja intenzivno korištenog vjerskog i kulturnog mjesta.