SOK BU

Nakon oslobođenja Luksemburga u Drugom svjetskom ratu, Veliko Vojvodstvo uvelo je opću vojnu obvezu. Ta je odluka bila povezana s iskustvima njemačke okupacije i naknadnim uključivanjem zemlje u zapadni sigurnosni poredak. Luksemburg je 1949. bio među osnivačima NATO-a te se time obvezao, unatoč svojoj maloj veličini, dati vlastiti doprinos zajedničkoj obrani.

Godine 1967. ukinuta je vojna obveza. Od tada se luksemburška vojska oslanja na osobe koje se dobrovoljno odluče za vojnu službu, kao i na profesionalne vojnike i civilne zaposlenike. Pojam „dragovoljačka vojska” pritom ne znači da je služba neplaćena ili dobrovoljna u smislu volonterskog rada, nego da nitko nije pozvan na služenje na temelju opće vojne obveze. Promjena je odgovarala ograničenim kadrovskim mogućnostima zemlje i dovela do manje, stalno raspoložive oružane snage.

Zadaće vojske ne ograničavaju se na obranu vlastitog državnog područja. Luksemburg u okviru svojih mogućnosti sudjeluje u zajedničkim operacijama i strukturama NATO-a, Europske unije i Ujedinjenih naroda. To, među ostalim, uključuje doprinose mirovnim misijama, multinacionalnim postrojbama, logističkoj potpori i humanitarnoj pomoći. Pritom zemlja često blisko surađuje s oružanim snagama savezničkih država, osobito Belgije.

Veliki vojvoda Henri od 2000. godine je šef luksemburške države. U vrijeme izdavanja kovanice pripadala mu je i ustavnopravna uloga u odnosu na oružane snage. Njegov portret tako uspostavlja vezu između vojske i države. Istodobno odgovara luksemburškoj praksi prikazivanja aktualnog velikog vojvode na nacionalnim stranama eurokovanica.

Obljetnica je pružila povod za podsjećanje na trajnu promjenu u luksemburškoj obrambenoj politici: prijelaz s vojske zasnovane na pozivanju na služenje na oružane snage na dobrovoljnoj osnovi. Kovanica se stoga ne odnosi na pojedinačnu vojnu operaciju, nego na organizacijski oblik koji je na snazi od 1967. godine.