Italija · 1 godina Europskog ustava

Kod takozvanog Europskog ustava pravno je bila riječ o „Ugovoru o Ustavu za Europu“. Njime se trebali preurediti postojeći europski ugovori i pojednostavniti način rada Europske unije, koja je nakon nekoliko proširenja narasla na 25 država članica. Predviđene novosti uključivale su jedinstvenu pravnu osobnost EU-a, jasnije razgraničene nadležnosti, izmijenjena pravila glasovanja i nove institucionalne dužnosti. Osim toga, Povelja o temeljnim pravima trebala je postati obvezujućim dijelom europskog ugovornog prava.

Tekst je pripremio Europski konvent pod predsjedanjem bivšeg francuskog predsjednika Valéry Giscard d’Estainga. U njemu su predstavnici vlada i parlamenata država članica, Europskog parlamenta i Europske komisije raspravljali o budućem ustroju Unije. Potpisivanje je održano 29. listopada 2004. u Rimu, u dvorani Horacija i Kurijacija na Kapitolu. Ondje su već 1957. bili potpisani Rimski ugovori, kojima su osnovani Europska ekonomska zajednica i Euratom. Italija i Rim stoga su imali neposrednu povijesnu povezanost s tim projektom.

Da bi Ugovor o Ustavu mogao stupiti na snagu, morale su ga ratificirati sve države članice u skladu sa svojim postupcima. U nekoliko zemalja parlamenti ili stanovništvo dali su svoju suglasnost. Referendumi u Francuskoj i Nizozemskoj 2005. ipak su odbili Ugovor. Stoga nikada nije stupio na snagu. Brojne njegove institucionalne odredbe kasnije su u izmijenjenom obliku preuzete u Ugovor iz Lisabona, koji je na snazi od 2009.

Povezivanje Europe s bikom potječe iz grčke mitologije. Zeus se feničkoj kraljevoj kćeri Europi približio u liku bika i odveo je na Kretu. Ta je pripovijest postala raširenom likovnom personifikacijom kontinenta. Italiji je izdavanje kovanice pružilo mogućnost da Ugovor potpisan u Rimu prikaže kao korak prema europskom ujedinjenju, iako je njegov neuspjeh u procesu ratifikacije već pri izdavanju bio predvidiv.