Litva · Brdo križeva

Datum izdanja4. stu 2020.

Ukupna naklada500.000

Maksimum EU-a500.000

Izdanja2

Rubni natpisLAISVĖ ★ VIENYBĖ ★ GEROVĖ ★

NatpisLIETUVA / 2020 / KRYŽIŲ KALNAS / RJL

DizajnerRytas Jonas Belevičius

KovnicaUAB Lietuvos monetų kalykla, Vilnius (Lithuania)

Povod izdavanja

Prigodna je kovanica posvećena UNESCO-ovoj kulturnoj baštini Kryžių kalnas (Brdo križeva). Motiv prikazuje fragmente drvenih i kovanih križeva kao simbole litvanskog umijeća izrade križeva i litvanske narodne kulture. Umijeće izrade križeva i simbolika križa u Litvi nalaze se na reprezentativnom UNESCO-ovu popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Motiv

Motiv kovanice prikazuje Brdo križeva: fragmente drvenih i kovanih križeva koji simboliziraju litavsko umijeće izrade križeva i litavsku narodnu kulturu. Umijeće izrade križeva i simbolika križa Litve uvršteni su na reprezentativni UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. U gornjem dijelu unutarnjeg diska kovanice nalazi se natpis „LIETUVA” (Litva) i godina izdanja „2020”, a u donjem dijelu natpis „KRYŽIŲ KALNAS” (Brdo križeva) i oznaka litavske kovnice novca. Kovanicu je oblikovao Rytas Jonas Belevičius.

Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda europske zastave.

Pozadina teme

Brdo križeva nalazi se u blizini Šiauliai u sjevernoj Litvi. Ne radi se o prirodnom brdu, nego o malom brežuljku na kojem su vjernici tijekom mnogih naraštaja postavljali križeve, raspela, krunice i druge znakove pobožnosti. Točan početak te tradicije nije jednoznačno utvrđen. Često se povezuje sa sjećanjem na poginule i nestale u ustancima protiv ruske vlasti u 19. stoljeću. Kasnije su dodavani križevi u znak zahvalnosti za uslišane molitve, u spomen na članove obitelji ili kao izraz osobnih molbi.

Tijekom sovjetske vlasti mjesto je postalo simbolom vjerske i nacionalne samopotvrde. Državne su vlasti više puta dale ukloniti križeve i raščistiti područje. Ipak, ljudi su ondje uvijek iznova postavljali nove križeve. Ta je praksa povezivala katoličku vjeru, koja je u Litvi duboko ukorijenjena, s otporom prema državom nametnutom neprijateljstvu prema religiji i ograničavanju litavskog identiteta.

Nakon obnove litavske neovisnosti brežuljak se ponovno razvio u hodočasničko mjesto slobodno dostupno svima. Papa Johannes Paul II. posjetio ga je 1993. i ondje slavio misu. Od tada i hodočasnici i posjetitelji iz drugih zemalja donose križeve, pa se njihov broj neprestano mijenja.

Priznanje UNESCO-a, strogo gledano, ne odnosi se na brežuljak kao građevinsku svjetsku baštinu, nego na tradiciju izrade križeva koja se njeguje u Litvi. Ona obuhvaća, osim križeva, i raspela, male kapelice te bogato ukrašene drvene stupove. Njihov dizajn povezuje kršćanske znakove s tradicionalnim biljnim, sunčevim i geometrijskim motivima. Znanje prenose drvorezbari i kovači.

Odabir kovanice tako povezuje konkretno mjesto sjećanja sa živom obrtničkom i vjerskom praksom. Istodobno upućuje na iskustva tuđinske vlasti, progona i obnovljene državne neovisnosti.