Deutsch
English
Français
Español
Italiano
Nederlands
Português
Slovenčina
Hrvatski
Slovenščina
Lietuvių
Eesti
Български
CC 389 2020
Coincard
KS/BU
Coincard
Litva · Brdo križeva
Naklada5.000
Prodajna cijena9,00 €
Datum izdanja4. stu 2020.
PakiranjeCoincard
Rubni natpisLAISVĖ ★ VIENYBĖ ★ GEROVĖ ★
Tržišna cijena29,00 €
Povod izdavanja
Prigodna je kovanica posvećena UNESCO-ovoj kulturnoj baštini Kryžių kalnas (Brdo križeva). Motiv prikazuje fragmente drvenih i kovanih križeva kao simbole litvanskog umijeća izrade križeva i litvanske narodne kulture. Umijeće izrade križeva i simbolika križa u Litvi nalaze se na reprezentativnom UNESCO-ovu popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Motiv
Motiv kovanice prikazuje Brdo križeva: fragmente drvenih i kovanih križeva koji simboliziraju litavsko umijeće izrade križeva i litavsku narodnu kulturu. Umijeće izrade križeva i simbolika križa Litve uvršteni su na reprezentativni UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. U gornjem dijelu unutarnjeg diska kovanice nalazi se natpis „LIETUVA” (Litva) i godina izdanja „2020”, a u donjem dijelu natpis „KRYŽIŲ KALNAS” (Brdo križeva) i oznaka litavske kovnice novca. Kovanicu je oblikovao Rytas Jonas Belevičius.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda europske zastave.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda europske zastave.
Pozadina teme
Brdo križeva nalazi se u blizini Šiauliai u sjevernoj Litvi. Ne radi se o prirodnom brdu, nego o malom brežuljku na kojem su vjernici tijekom mnogih naraštaja postavljali križeve, raspela, krunice i druge znakove pobožnosti. Točan početak te tradicije nije jednoznačno utvrđen. Često se povezuje sa sjećanjem na poginule i nestale u ustancima protiv ruske vlasti u 19. stoljeću. Kasnije su dodavani križevi u znak zahvalnosti za uslišane molitve, u spomen na članove obitelji ili kao izraz osobnih molbi.
Tijekom sovjetske vlasti mjesto je postalo simbolom vjerske i nacionalne samopotvrde. Državne su vlasti više puta dale ukloniti križeve i raščistiti područje. Ipak, ljudi su ondje uvijek iznova postavljali nove križeve. Ta je praksa povezivala katoličku vjeru, koja je u Litvi duboko ukorijenjena, s otporom prema državom nametnutom neprijateljstvu prema religiji i ograničavanju litavskog identiteta.
Nakon obnove litavske neovisnosti brežuljak se ponovno razvio u hodočasničko mjesto slobodno dostupno svima. Papa Johannes Paul II. posjetio ga je 1993. i ondje slavio misu. Od tada i hodočasnici i posjetitelji iz drugih zemalja donose križeve, pa se njihov broj neprestano mijenja.
Priznanje UNESCO-a, strogo gledano, ne odnosi se na brežuljak kao građevinsku svjetsku baštinu, nego na tradiciju izrade križeva koja se njeguje u Litvi. Ona obuhvaća, osim križeva, i raspela, male kapelice te bogato ukrašene drvene stupove. Njihov dizajn povezuje kršćanske znakove s tradicionalnim biljnim, sunčevim i geometrijskim motivima. Znanje prenose drvorezbari i kovači.
Odabir kovanice tako povezuje konkretno mjesto sjećanja sa živom obrtničkom i vjerskom praksom. Istodobno upućuje na iskustva tuđinske vlasti, progona i obnovljene državne neovisnosti.
Tijekom sovjetske vlasti mjesto je postalo simbolom vjerske i nacionalne samopotvrde. Državne su vlasti više puta dale ukloniti križeve i raščistiti područje. Ipak, ljudi su ondje uvijek iznova postavljali nove križeve. Ta je praksa povezivala katoličku vjeru, koja je u Litvi duboko ukorijenjena, s otporom prema državom nametnutom neprijateljstvu prema religiji i ograničavanju litavskog identiteta.
Nakon obnove litavske neovisnosti brežuljak se ponovno razvio u hodočasničko mjesto slobodno dostupno svima. Papa Johannes Paul II. posjetio ga je 1993. i ondje slavio misu. Od tada i hodočasnici i posjetitelji iz drugih zemalja donose križeve, pa se njihov broj neprestano mijenja.
Priznanje UNESCO-a, strogo gledano, ne odnosi se na brežuljak kao građevinsku svjetsku baštinu, nego na tradiciju izrade križeva koja se njeguje u Litvi. Ona obuhvaća, osim križeva, i raspela, male kapelice te bogato ukrašene drvene stupove. Njihov dizajn povezuje kršćanske znakove s tradicionalnim biljnim, sunčevim i geometrijskim motivima. Znanje prenose drvorezbari i kovači.
Odabir kovanice tako povezuje konkretno mjesto sjećanja sa živom obrtničkom i vjerskom praksom. Istodobno upućuje na iskustva tuđinske vlasti, progona i obnovljene državne neovisnosti.