2 Euro KS/BN

Litavska tradicija velikih pjevačkih festivala nastala je u okviru nacionalnih preporodnih pokreta 19. i ranog 20. stoljeća. Zajedničko pjevanje pružalo je mogućnost javnog njegovanja litavskog jezika i narodne kulture. To je bilo osobito važno jer je Litva tada pripadala Ruskom Carstvu, a uporaba litavskog jezika jedno je vrijeme bila ograničena. Zborovi, narodne pjesme i kulturne udruge stoga su bili usko povezani s oblikovanjem moderne litavske nacionalne svijesti.

Prvi svenacionalni litavski pjevački festival održan je 1924. u Kaunasu, tadašnjem privremenom glavnom gradu. Iz zborskog pjevanja razvio se opsežan festivalski program, kojemu su se kasnije pridružili i narodni plesovi, instrumentalna glazba, kazalište i drugi oblici tradicijske kulture. Karakteristično je sudjelovanje brojnih amaterskih ansambala iz različitih krajeva. Događaji stoga nisu samo izvedbe za publiku, nego se temelje na dugotrajnom zajedničkom radu na probama i u udrugama.

Tijekom sovjetske vlasti festivalska se tradicija nastavila, ali je bila organizirana od države i ideološki usmjeravana. Uz propisane političke elemente ostali su prisutni litavske pjesme, plesovi, narodne nošnje i regionalni oblici izražavanja. Na taj su se način mogle prenositi kulturne prakse koje su mnogi sudionici istodobno doživljavali kao dio svojeg nacionalnog identiteta. Nakon obnove državne neovisnosti ta je funkcija dobila novi politički i povijesni okvir.

Litavske svečanosti pripadaju zajedničkoj baltičkoj tradiciji pjevačkih festivala, koja se njeguje i u Estoniji i Latviji. Karakteristični su veliki zborski sastavi, masovne koreografije i repertoar koji povezuje narodnu predaju s posebno skladanim djelima.

Izdanje kovanice objavljeno je 2018., godine u kojoj je Litva obilježila stotu obljetnicu obnove svoje državnosti iz 1918. I tadašnji festival pjesme i plesa bio je povezan s tim povijesnim okolnostima. Izbor teme tako je povezao redovito prakticiranu kulturnu tradiciju s državnom jubilarnom godinom.