SOK PP

Nakon stjecanja državne neovisnosti od Jugoslavije, Slovenija je 1991. uvela tolar kao vlastitu valutu. Zamijenio je jugoslavenski dinar i time postao i izraz novostečene monetarne samostalnosti. Pristupanjem Europskoj uniji 1. svibnja 2004. započela je posljednja faza prijelaza na europsku zajedničku valutu.

Za uvođenje eura Slovenija je morala ispuniti konvergencijske kriterije utvrđene Ugovorom iz Maastrichta. Oni obuhvaćaju zahtjeve koji se odnose na stabilnost cijena, visinu državnog deficita i javnog duga, dugoročne kamatne stope te stabilnost deviznog tečaja. Tolar je 2004. uključen u europski tečajni mehanizam. Njime se trebalo pokazati da se njegov tečaj prema euru može održavati bez velikih oscilacija. Nakon pozitivne ocjene europskih institucija konverzijski tečaj neopozivo je utvrđen na 239,640 tolara za jedan euro.

Uvođenjem nove valute 1. siječnja 2007. Slovenija je postala prva od zemalja koje su 2004. pristupile EU-u koja je pripadala europodručju. Tijekom kratkog prijelaznog razdoblja tolar i euro mogli su se istodobno upotrebljavati kao sredstva plaćanja. Nakon toga samo je euro ostao zakonsko sredstvo plaćanja. Cijene su već prije promjene i još neko vrijeme nakon nje bile iskazivane u objema valutama kako bi se olakšala usporedba i uočila neopravdana povećanja cijena.

Uvođenje eura povezalo je monetarnu politiku Slovenije s Eurosustavom, koji čine Europska središnja banka i nacionalne središnje banke. Odluke o ključnim kamatnim stopama i novčanoj ponudi ubuduće su se zajednički donosile za europodručje. Istodobno su u trgovini i putovanjima s drugim zemljama europodručja nestali tečajni rizici i potreba za neposrednom razmjenom valuta.

Obljetnica je bila osobito prikladna za prigodnu kovanicu jer se tema neposredno odnosi na samu valutu koja se upotrebljavala. Slovenska formulacija na kovanici označava euro kao „zajedničku europsku valutu” i time u prvi plan ne stavlja samo tehničku promjenu, nego i sudjelovanje u zajedničkom europskom valutnom području.