Litva · litavski jezik

Datum izdanja14. pro 2015.

Ukupna naklada1.000.000

Maksimum EU-a1.000.000

Izdanja2

Rubni natpisLAISVĖ ★ VIENYBĖ ★ GEROVĖ ★

NatpisAČIŪ / LIETUVA / 2015

DizajnerLiudas Parulskis, Giedrius Paulauskis

KovnicaUAB Lietuvos monetų kalykla, Vilnius (Lithuania)

Povod izdavanja

Prigodna je kovanica posvećena litavskom jeziku i podsjeća na 100. obljetnicu ukidanja zabrane tiskanja knjiga na litavskom jeziku latiničnim pismom. Motiv prikazuje riječ „AČIŪ” („HVALA”) u posebno osmišljenom litavskom slovnom obliku; u pozadini su sva slova litavskog jezika prikazana kao oblak ključnih riječi. U donjem dijelu stoje „LIETUVA” i godina „2015”.

Motiv

Motiv kovanice prikazuje riječ „AČIŪ“ (HVALA), jednu od najljepših riječi litavskog jezika. Za ovaj je projekt povodom stote obljetnice ukidanja zabrane tiskanja knjiga na litavskom jeziku latinicom izrađen poseban litavski tip slova, temeljen na latinskom pismu, koji bolje uzima u obzir kombinacije najčešće upotrebljavanih slova litavskog jezika. Pozadinu motiva kovanice čine sva slova litavskog jezika prikazana u obliku oblaka ključnih riječi. U donjem dijelu može se pročitati država izdavanja „LIETUVA“, a ispod nje godina „2015“. U donjem desnom dijelu, ispod riječi „AČIŪ“, ugravirana je oznaka litavske kovnice novca. Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europske unije.

Pozadina teme

Zabrana potječe iz politike Ruskog Carstva, kojem je najveći dio Litve pripadao u 19. stoljeću. Nakon ustanka 1863. protiv ruske vlasti, vlasti su od 1864. zabranile litavske publikacije tiskane latiničnim pismom. Litavske tekstove trebalo je umjesto toga tiskati ćiriličnim slovima. Ta je mjera bila dio politike rusifikacije, čiji je cilj bio potisnuti utjecaj poljske kulture i Katoličke crkve te stanovništvo čvršće vezati uz Carstvo.

Zabrana se nije odnosila na litavski jezik kao takav, nego ponajprije na njegovu pisanu uporabu u tradicionalnom latiničnom pismu. Litavske knjige, novine, molitvenici i početnice zbog toga su se tiskali izvan Ruskog Carstva, osobito u Istočnoj Pruskoj. Odatle su takozvani *knygnešiai* tiskovine potajno prenosili preko granice; na hrvatskom se najčešće nazivaju „knjigonošama” ili „krijumčarima knjiga”. Distribucija i posjedovanje mogli su imati kaznenopravne posljedice. U toj su mreži, osim profesionalnih krijumčara, sudjelovali klerici, seljaci, učitelji i pripadnici litavskog nacionalnog pokreta.

Otpor zabrani pridonio je tome da jezik i latinično pismo postanu obilježja samostalnog litavskog identiteta. Istodobno su nastale tajne škole u kojima su djeca učila čitati i pisati na litavskom jeziku. Tadašnji tisak podupirao je oblikovanje suvremenog standardnog jezika i političko organiziranje nacionalnog pokreta. Nakon ukidanja zabrane litavsko izdavaštvo i novinstvo ponovno su se mogli javno razvijati. U Litvi se 16. ožujka, na rođendan poznatog knjigonoše Jurgisa Bielinisa, obilježava Dan knjigonoša.

Odabir jezika kao teme kovanice stoga ne upućuje samo na jezične posebnosti. On podsjeća na vrijeme u kojem su alfabet, obrazovanje i širenje knjiga bili neposredno povezani s kulturnom samobitnošću. Spomenuta stota obljetnica odnosi se na godinu 2004; oblikovanje pisma razvijeno za tu prigodu poslije je preuzeto za kovanicu iz 2015.