SOK BU

Jean Sibelius rođen je 1865. u Hämeenlinni na jugu Finske, a umro je 1957. u Järvenpääu. Potjecao je iz švedskojezične obitelji, ali pohađao je školu na finskom jeziku. Isprva je započeo studij prava, no potom se u potpunosti posvetio glazbi. Njegovo obrazovanje vodilo ga je, među ostalim, u Helsinki, Berlin i Beč. Osim sedam simfonija skladao je simfonijske pjesme, scensku glazbu, pjesme i koncert za violinu.

Njegovo stvaralaštvo odvijalo se u vrijeme kada je Finska kao Veliko Vojvodstvo pripadala Ruskom Carstvu te kada su se oblikovali samostalna finska kultura i nacionalni identitet. Nekoliko djela preuzima teme iz „Kalevale“, finskog nacionalnog epa. Među njima su tonska pjesma „En saga“, „Lemminkäinen-Suite“ i opsežno djelo „Kullervo“. Sibelius je taj svijet tema povezao s oblicima europske umjetničke glazbe.

„Finlandia“ je osobito tijesno povezana s političkom poviješću Finske. Djelo je nastalo 1899. u okviru priredbe za potporu tisku, u vrijeme kada su ruske vlasti sve više ograničavale finsku autonomiju i slobodu javnog izražavanja. Zbog cenzure neko se vrijeme izvodilo pod bezazlenim naslovima. Poslije je jedan dio djela dobio tekst i postao poznat kao „Finlandia-Hymne“; finska je nacionalna himna ipak druga pjesma.

Promatranje prirode imalo je ponavljajuću ulogu u Sibeliusovu glazbenom imaginariju. Od 1904. živio je s obitelji u Ainoli, kući nazvanoj po njegovoj supruzi Aino, u blizini jezera Tuusulanjärvi. Seoska okolica, a osobito slike šuma i ptica, pojavljuju se u njegovim zapisima i djelima kao što su „Die Schwäne von Tuonela“ ili peta simfonija. Prikaz prirode na kovanici stoga ne upućuje na jedno određeno djelo, nego na širu povezanost njegova stvaralaštva s finskim krajolikom.

Izbor obljetnice objašnjava se Sibeliusovim položajem u finskom kulturnom pamćenju. Njegova je glazba povezana kako s kulturnim samorazumijevanjem zemlje tako i s razdobljem prije finske neovisnosti. U Finskoj je obljetnička godina bila popraćena i brojnim koncertima i priredbama.