Bugarska · 150 godina Tarnovskog ustava

Ustav je nastao u sklopu političkog preustroja Bugarske nakon Rusko-osmanskog rata 1877./78. Berlinski ugovor iz 1878. predviđao je uspostavu autonomne bugarske kneževine pod osmanskom vrhovnom vlašću. Za novu državu stoga je trebalo stvoriti politički i pravni temelj. Taj je zadatak preuzela Ustavotvorna narodna skupština koja je zasjedala u Tarnowu.

Zastupnici su donijeli razmjerno liberalan ustav. Njime su utvrđeni nasljedna kneževska služba i narodno predstavništvo te su uređene nadležnosti državnih tijela. Osim toga, sadržavao je odredbe o temeljnim pravima građana, jednakosti pred zakonom te ustroju uprave i pravosuđa. Biračko pravo u početku je bilo vezano uz muške građane. Ustav je tako povezivao monarhijske elemente s parlamentarnim načelima i načelima pravne države.

Tarnowo nije slučajno odabrano kao mjesto zasjedanja. Grad je bio središte srednjovjekovnog bugarskog carstva i njegov glavni grad sve do osmanskog osvajanja. Njegov je izbor uspostavio vezu između novonastale državnosti i bugarske srednjovjekovne povijesti. Naziv ustava stoga upućuje i na mjesto njegova nastanka i na povijesnu tradiciju na koju se mlada država pozivala.

U sljedećim desetljećima ustav je više puta mijenjan i privremeno stavljen izvan snage. Ipak, ostao je referentnom točkom bugarskog političkog razvoja te je nakon političkih prevrata ponovno stupao na snagu. Tek nakon završetka monarhijskog državnog uređenja i uspostave komunističkog sustava konačno je izgubio valjanost.

Kovanica tako ne podsjeća samo na donošenje jednog zakonskog teksta. Povod njezinu izdanju predstavlja početak modernog bugarskog ustavnog poretka i izgradnju državnih institucija nakon ponovnog stjecanja političke autonomije. Izbor 150. obljetnice nadovezuje se na tu ranu fazu oblikovanja bugarske države.