Latvija · Božićni sajam

U Latviji se današnji božićni običaji povezuju s kršćanskim oblicima proslave i starijim tradicijama zimskog razdoblja. Među njima su kićenje drveća, pjevanje pjesama, zajedničke proslave i određeni običaji povezani sa zimskim suncostajem. Nakon ponovne uspostave državne neovisnosti takve su se tradicije sve više shvaćale i kao izraz vlastitog kulturnog identiteta.

Posebnu ulogu ima Riga. Grad je od srednjeg vijeka bio trgovačko središte na području Baltičkog mora, a na njegov su razvoj snažno utjecali trgovci i obrtnici njemačkog govornog područja. U tom su gradskom okruženju nastale prodajne i svečarske tradicije koje su se kasnije povezale s božićnim razdobljem. Riga također početak javnog postavljanja okićenog božićnog drvca smješta u 1510. godinu. Oko te se predaje spore Riga i Tallinn; sigurno je, međutim, da su kultura proslava i trgovine baltičkih gradova već rano bile povezane s božićnim običajima njemačkog govornog područja.

Današnje sezonske tržnice nastavljaju se na taj razvoj, a da pritom nisu nepromijenjen nastavak srednjovjekovnih običaja. One povezuju prodaju rukotvorina, prehrambenih proizvoda i darova s glazbom, rasvjetom i susretima u javnom prostoru. U Latviji njihovom izgledu pripadaju i lokalni proizvodi te tradicionalna jela. Tržnica tako postaje mjesto na kojem se stariji običaji prenose u moderno urbano okruženje.

Odabir ove teme za prigodni novac može se prije svega objasniti njezinom širokom ukorijenjenošću u svakodnevnom životu. Za razliku od pojedinačnog povijesnog događaja, povod predstavlja ponavljajući oblik zajedničkog slavlja te povezanost povijesti grada, obrta i obiteljskih obreda. Istodobno upućuje na Rigu kao kulturno središte Latvije te na povijesne odnose zemlje s područjem Baltičkog mora i srednjom Europom.