Italija · 200. obljetnica rođenja Camillo Benso di Cavour

Camillo Benso potjecao je iz pijemontske plemićke obitelji. Nakon kratke vojne karijere bavio se poljoprivredom, gospodarskom politikom i političkim razvojem u zapadnoj Europi. Godine 1847. s istomišljenicima je osnovao novine „Il Risorgimento“. Taj je naziv ujedno označavao pokret koji je težio političkom preustroju i naposljetku ujedinjenju talijanskih država.

Cavour je zastupao umjereno liberalni smjer. Za razliku od republikanskih nacionalista okupljenih oko Giuseppe Mazzinija, nije se zalagao za revoluciju, nego za ustavnu monarhiju pod vodstvom kuće Savoja. Kao ministar, a poslije i kao predsjednik vlade Kraljevine Sardinije-Pijemonta, poticao je razvoj željeznica, trgovine i industrije. Osim toga nastojao je ograničiti utjecaj Katoličke crkve na državu, a da pritom religiju načelno ne dovodi u pitanje.

Njegova je vanjska politika bila usmjerena na to da se talijansko pitanje stavi na europski dnevni red. Sardinija-Pijemont stoga je sudjelovala u Krimskom ratu, a potom i na mirovnim pregovorima u Parizu. Cavour je pridobio Francusku pod Napoleonom III. kao saveznicu protiv Austrijskog Carstva, koje je držalo velike dijelove sjeverne Italije. Rat 1859. doveo je do toga da je Lombardija pripala Sardiniji-Pijemontu. Nakon narodnih izjašnjavanja priključila su se i druga područja središnje Italije.

Odnos s Giuseppeom Garibaldijem obilježili su suradnja i sukobi. Garibaldijev pohod doveo je 1860. do sloma Kraljevine obiju Sicilija. Cavour je želio spriječiti da iz toga proizađe republikanski pokret ili rat protiv Papinske Države i Francuske. Veliki dijelovi osvojenih područja stoga su uključeni u savojsko monarhijsko uređenje.

Nakon proglašenja Kraljevine Italije 1861. Cavour je postao njezin prvi predsjednik vlade. Umro je nekoliko mjeseci poslije. Izdanje kovanice objavljeno je u neposrednoj pripremi 150. obljetnice osnutka talijanske države te je ujedno podsjećalo na političkog arhitekta monarhijsko-diplomatskog ujedinjenja Italije.