Blister BU

Louis Braille potjecao je iz mjesta Coupvray kraj Pariza i bio je sin sedlara. Kao malo dijete ozlijedio je jedno oko u očevoj radionici. Infekcija se proširila i na drugo oko, tako da je potpuno oslijepio. Kasnije je u Parizu pohađao Kraljevski institut za mlade slijepe osobe. Ondje su se koristile knjige s reljefnim latiničkim slovima. Mogla su se opipavati, ali su se sporo čitala; osim toga, knjige su bile velike i zahtjevne za izradu.

Polazište za Brailleov vlastiti sustav pisanja bilo je „noćno pismo” koje je razvio francuski časnik Charles Barbier. Ono je trebalo vojnicima omogućiti prenošenje poruka bez svjetla i govora. Braille je temeljito pojednostavnio Barbierov sustav. Njegovi se znakovi temelje na ćeliji sa šest opipljivih točaka raspoređenih u dva stupca. Različite kombinacije točaka predstavljaju slova, interpunkcijske znakove i druge znakove. Zahvaljujući tomu tekstovi se mogu ne samo čitati nego i samostalno pisati uz odgovarajuća pomagala.

Braille je razvio i sustave znakova za matematiku i glazbu. To je bilo osobito važno za nastavu i strukovno obrazovanje. Kasnije je i sam radio kao učitelj u pariškom institutu za slijepe, a bavio se i orguljanjem. Njegovo se pismo ondje isprva polako širilo, a u institutu je službeno uvedeno tek nakon njegove smrti. Tijekom daljnjeg razvoja 19. stoljeća proširilo se na međunarodnoj razini.

Brailleovo se pismo i danas upotrebljava u brojnim jezicima i prilagođava njihovim posebnostima. Pojavljuje se, među ostalim, u knjigama, na pakiranjima lijekova, u dizalima i u javnim sustavima za orijentaciju. I digitalni brajični retci prikazuju sadržaj zaslona opipljivo pomoću pomičnih iglica.

Obljetnica je tako Italiji pružila povod da podsjeti na kulturnu tehniku koja se koristi diljem Europe i svijeta. U središtu nije toliko nacionalno postignuće koliko pristup slijepih osoba pismu, obrazovanju i samostalnoj komunikaciji.