2 Euro KS/BN

Nakon ponovne uspostave državne neovisnosti 1990. Litva je tehnički ostala usko povezana s energetskim sustavom bivšeg Sovjetskog Saveza. Zajedno s Estonijom i Latvijom zemlja je pripadala takozvanoj interkonekciji BRELL, koja je povezivala elektroenergetske mreže Bjelorusije, Rusije i triju baltičkih država. Zbog toga se frekvencija mreže i dalje regulirala u okviru sustava kojim je dominirala Rusija. Ta se tehnička ovisnost sve više smatrala i sigurnosnopolitičkim rizikom.

Dodatni izazovi nastali su zbog zatvaranja nuklearne elektrane Ignalina. Njezina dva reaktora sovjetske konstrukcije isključena su 2004. i 2009.; Litva se na to obvezala u sklopu svojeg pristupanja Europskoj uniji. Nakon toga zemlja je u većoj mjeri ovisila o uvozu energije. Radi diversifikacije, 2014. je u luci Klaipėda počeo s radom plutajući terminal za ukapljeni prirodni plin. Nosi naziv „Independence” i omogućio je opskrbu plinom putem svjetskog tržišta, umjesto isključivo ruskim plinovodima.

Paralelno su izgrađene nove elektroenergetske veze. Dalekovod NordBalt prema Švedskoj i LitPol Link prema Poljskoj čvršće su povezali Litvu s nordijskim odnosno kontinentalnoeuropskim tržištem električne energije. Nakon ruskog napada na Ukrajinu 2022. baltičke države ubrzale su napuštanje ruskih energenata.

Središnji tehnički korak ostvaren je u veljači 2025.: Estonija, Latvija i Litva odvojile su svoje mreže od rusko-bjeloruske interkonekcije i sinkronizirale ih s kontinentalnoeuropskom elektroenergetskom mrežom. Od tada se frekvencija mreže regulira zajedno s europskim partnerima. Za to su tijekom više godina bili potrebni izgradnja dalekovoda, transformatorskih stanica, regulacijske tehnike i pričuvnih kapaciteta te bliska koordinacija triju baltičkih država, Poljske i Europske unije.

Izdanje kovanice povezano je sa završetkom dugoročnog infrastrukturnog i integracijskog projekta. Povod povezuje sigurnost opskrbe s političkom orijentacijom Litve prema Zapadu i čvršćim uključivanjem zemlje u europske mreže.