Coincard

Carlo Collodi zapravo se zvao Carlo Lorenzini. Njegovo kasnije književno ime upućuje na Collodi, mjesto u Toskani iz kojeg je potjecala njegova majka. Lorenzini je rođen 1826. u Firenci i odrastao je u skromnim gospodarskim prilikama. Pohađao je crkvene škole, ali se odlučio protiv crkvene karijere te je, među ostalim, radio kao knjižar, novinar, prevoditelj i kazališni kritičar.

Njegov profesionalni razvoj bio je usko povezan s Risorgimentom, pokretom za političko ujedinjenje Italije. Lorenzini je kao dragovoljac sudjelovao u talijanskim ratovima za neovisnost te objavljivao političke i satirične tekstove. Godine 1848. osnovao je časopis „Il Lampione“, koji je nakon gušenja revolucionarnih pokreta zabranila cenzura. Nakon nastanka talijanske nacionalne države sve se više bavio pitanjima obrazovanja i zajedničkog talijanskog jezika.

U početku je Collodi prevodio francuske bajke na talijanski. Nakon toga pisao je školske udžbenike i pripovijetke za djecu. Njegov najpoznatiji lik počeo je izlaziti 1881. u nastavcima pod naslovom „La storia di un burattino“ u dječjim novinama. Godine 1883. uslijedilo je prerađeno knjižno izdanje. Priča povezuje elemente narodne bajke i komedije s društvenim prilikama tadašnje Italije. Siromaštvo, glad, dječji rad, pohađanje škole i želja za društvenim napretkom čine pozadinu fantastične radnje.

Drvena je figura u početku svojeglava, lakovjerna i opetovano izložena obmanama. Njezina preobrazba u čovjeka povezana je s učenjem, preuzimanjem odgovornosti i obzirnošću prema drugima. Time pripovijest zahvaća pedagoške rasprave mlade talijanske države, a da se pritom ne ograničava na jednostavnu moralnu poučnu priču.

Povod obljetnice pružio je Italiji mogućnost da se prisjeti autora čije djelo i danas živi daleko izvan književnosti, u kazalištu, filmu, ilustraciji i svakodnevnom jeziku. Istodobno motiv upućuje na razdoblje nastanka zajedničke nacionalne kulture nakon talijanskog ujedinjenja.