2 Euro KS/BN

Kleinlitauen, na litavskom Mažoji Lietuva, nije današnja upravna jedinica, nego povijesna i etnografska pokrajina. Obuhvaćala je područja nekadašnje Istočne Pruske u kojima se stoljećima govorilo litavski. Njezin sjeverni dio danas se nalazi oko Klaipėde i uz Kurško lagunu; druga područja pripadaju ruskoj Oblasti Kalinjingrad. Stanovnici koji su govorili litavski nazivali su se pruskim Litavcima. Za razliku od ostatka Litve, regija je dugo pripadala Teutonskom redu, a kasnije Pruskoj i Njemačkom Carstvu te je bila pretežno protestantska.

Kleinlitauen je imao posebnu ulogu u litavskoj pisanoj kulturi. U Königsbergu je 1547. objavljena prva tiskana knjiga na litavskom jeziku, katekizam Martynasa Mažvydasa. Tijekom zabrane litavskih tiskovina na latiničnom pismu u Ruskom Carstvu, u 19. stoljeću u Istočnoj Pruskoj izrađivane su brojne knjige i novine te su se prenosile preko granice. Time je regija postala središte litavskog jezičnog i obrazovnog djelovanja.

Nakon Prvog svjetskog rata Memelsko područje odvojeno je od Njemačkog Carstva. Godine 1923. došlo je pod litavsku upravu. Godine 1939. anektirala ga je nacionalsocijalistička Njemačka; nakon Drugog svjetskog rata njegov sjeverni dio pripojen je Litavskoj Sovjetskoj Republici. Bijeg, progon i posljedice rata doveli su do toga da je nekadašnje prusko-litavsko stanovništvo uglavnom nestalo.

Vydūnas je bio književnik, filozof i kulturni aktivist Wilhelm Storost. Živio je i djelovao ponajprije u Tilsitu te se bavio jezikom, nacionalnim identitetom, etikom i odnosom različitih kultura. Njegovo književno ime postalo je sastavnim dijelom litavske kulturne povijesti.

Pomorske poveznice na prikazu kovanice upućuju na Kurško lagunu, obalu Baltičkog mora i tradicionalno ribarstvo. Kurenški čamci bili su jedrenjaci s ravnim dnom, prilagođeni uvjetima lagune. Kovanica time svrstava Kleinlitauen među samostalne povijesne kulturne pokrajine Litve i istodobno podsjeća na regionalnu baštinu čije je povijesno područje danas podijeljeno između više država.