2x2 eura PP – kombinirano izdanje 2024

Herman Gesellius (1874–1916), Armas Lindgren (1874–1929) i Eliel Saarinen (1873–1950) bili su finski arhitekti. Još tijekom studija u Helsinkiju osnovali su zajednički ured koji je djelovao od 1896. do 1905. Njihova suradnja odvijala se u razdoblju u kojem se u Finskoj oblikovala samostalna nacionalna kultura. Zemlja je tada kao Veliko Vojvodstvo pripadala Ruskom Carstvu, a finski jezik, povijest i narodna predaja istodobno su dobivali sve veću važnost u javnom životu.

Arhitekti su povezivali međunarodne struje secesije s motivima, materijalima i oblicima gradnje koji su se smatrali finskima. Među karakterističnim obilježjima bili su prirodni kamen, nepravilna građevinska tijela, strmi krovovi i poveznice sa srednjovjekovnim crkvama i utvrdama. Taj se smjer često naziva finskim nacionalnim romantizmom. Arhitektura pritom nije služila samo praktičnim svrhama, nego i predstavljanju kulturnog identiteta.

Među zajedničkim radovima ureda bio je finski paviljon za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. godine. Time je nova finska arhitektura postala poznata i izvan zemlje. Trojac je projektirao i Finski nacionalni muzej u Helsinkiju, čije oblikovanje podsjeća na srednjovjekovne kamene građevine. Još jedan zajednički projekt bio je Hvitträsk kod mjesta Kirkkonummi, kompleks zgrada uređen kao stambena kuća i atelijer. Arhitekti su ondje neko vrijeme živjeli i radili.

Nakon završetka zajedničkog ureda krenuli su različitim putovima. Lindgren je, među ostalim, djelovao kao učitelj i profesor u Finskoj. Saarinen je poslije radio u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je obilježio arhitektonsko obrazovanje u kompleksu Cranbrook u Michiganu. Gesellius je nastavio djelovati u Finskoj, no u kasnijim je godinama bio zdravstveno ograničen.

Vrijeme izdavanja objašnjava se 150. obljetnicom rođenja Geselliusa i Lindgrena 2024. godine. Saarinen je uključen jer se njih trojicu ponajprije zbog zajedničkog ureda i njegovih građevina doživljava kao povezanu skupinu arhitekata.