Deutsch
English
Français
Español
Italiano
Nederlands
Português
Slovenčina
Hrvatski
Slovenščina
Lietuvių
Eesti
Български
CC 533 2024
Coincard
KS/BU
Coincard
Hrvatska · Varaždin (Serija: hrvatski gradovi)
Naklada145.000
Prodajna cijena10,47 €
Datum izdanja2. srp 2024.
PakiranjeCoincard
Rubni natpisO LIJEPA O DRAGA O SLATKA SLOBODO
Tržišna cijena9,90 €
Povod izdavanja
Prigodna kovanica posvećena je tvrđavi Varaždin, Stari Grad Varaždin. Motiv prikazuje kompleks tvrđave nastao između 12. i 16. stoljeća, koji se od srednjovjekovne vodene tvrđave razvio u značajnu tvrđavu i oružarnicu Slavonske vojne krajine, a zatim u renesansni dvorac. Natpisi glase „HRVATSKA“ i „STARI GRAD VARAŽDIN“.
Motiv
Na kovanici je prikazana tvrđava Varaždin (12. – 16. stoljeće). Varaždin se prvi put spominje 1181. godine. Nakon brutalnog napada Tatara 1242. godine pretvoren je u kraljevsku tvrđavu i od tada je nosio naziv Stari Grad. Izgled Varaždina mijenjao se tijekom stoljeća: nekoć izgrađena kao moćan srednjovjekovni dvorac okružen opkopima, razvila se u najvažniju tvrđavu i oružarnicu Slavonske vojne krajine te glavno uporište vojske u Varaždinu, sve dok naposljetku nije dograđena u slikoviti renesansni dvorac. Danas je tvrđavski kompleks najznačajnija i najfascinantnija građevina grada Varaždina te u okviru hrvatske graditeljske baštine ima status spomenika najviše kategorije.
Nadalje su na gornjem odnosno donjem rubu prikaza na kovanici kružno prikazani naziv države izdavanja „HRVATSKA“, godina izdavanja „2024“ te natpis „STARI GRAD VARAŽDIN“. Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europske unije.
Nadalje su na gornjem odnosno donjem rubu prikaza na kovanici kružno prikazani naziv države izdavanja „HRVATSKA“, godina izdavanja „2024“ te natpis „STARI GRAD VARAŽDIN“. Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europske unije.
Pozadina teme
Varaždin se nalazi na sjeverozapadu Hrvatske, u blizini Drave, i već se u srednjem vijeku razvio u trgovačko i upravno središte. Kralj Andrija II. dodijelio je naselju 1209. prava kraljevskoga slobodnog grada. Time je građanstvo, među ostalim, dobilo vlastita upravna i sudska prava. Grad i utvrda ipak su dugo činili odvojena pravna i gospodarska područja: dok je građanski grad neposredno podlijegao kralju, utvrda se neko vrijeme nalazila u posjedu različitih plemićkih obitelji.
Među njezinim vlasnicima bili su grofovi Celjski, a poslije obitelji Ungnad i Erdődy. Pod vlašću tih plemićkih gospodara utvrda nije služila samo u vojne svrhe, nego i kao reprezentativno prebivalište. Obitelj Erdődy bila je tijekom više naraštaja usko povezana s dužnošću župana, odnosno predstojnika Varaždinske županije. Ta povezanost sjedišta vlasti, uprave i obrane obilježila je povijest utvrde.
Slavonska vojna krajina bila je dio habsburškog obrambenog sustava prema Osmanskom Carstvu. Sastojala se od utvrđenih mjesta, garnizona i vojno organiziranih graničnih područja. Iako se Varaždin nalazio iza stvarne granične crte, kao sjedište generalata obavljao je važne upravljačke i opskrbne zadaće. Utvrda je stoga bila uključena u opsežan politički i vojni sustav.
I izvan utvrde Varaždin je neko vrijeme imao središnju političku ulogu. U 18. stoljeću ondje su bili sjedišta hrvatskog bana i Kraljevskog vijeća. Nakon velikog požara u gradu 1776. središnje su vlasti premještene u Zagreb.
Od 1925. godine Stari Grad udomljuje Gradski muzej Varaždin. Njegove zbirke, među ostalim, dokumentiraju stambenu kulturu, obrtništvo i povijest grada. Službeni list Europske unije ne navodi posebnu obljetnicu niti objašnjava postupak odabira. Izbor motiva stoga se može ponajprije shvatiti kao prikaz građevine u kojoj se povezuju povijest grada, plemićka vlast, granična obrana i današnja muzejska namjena.
Među njezinim vlasnicima bili su grofovi Celjski, a poslije obitelji Ungnad i Erdődy. Pod vlašću tih plemićkih gospodara utvrda nije služila samo u vojne svrhe, nego i kao reprezentativno prebivalište. Obitelj Erdődy bila je tijekom više naraštaja usko povezana s dužnošću župana, odnosno predstojnika Varaždinske županije. Ta povezanost sjedišta vlasti, uprave i obrane obilježila je povijest utvrde.
Slavonska vojna krajina bila je dio habsburškog obrambenog sustava prema Osmanskom Carstvu. Sastojala se od utvrđenih mjesta, garnizona i vojno organiziranih graničnih područja. Iako se Varaždin nalazio iza stvarne granične crte, kao sjedište generalata obavljao je važne upravljačke i opskrbne zadaće. Utvrda je stoga bila uključena u opsežan politički i vojni sustav.
I izvan utvrde Varaždin je neko vrijeme imao središnju političku ulogu. U 18. stoljeću ondje su bili sjedišta hrvatskog bana i Kraljevskog vijeća. Nakon velikog požara u gradu 1776. središnje su vlasti premještene u Zagreb.
Od 1925. godine Stari Grad udomljuje Gradski muzej Varaždin. Njegove zbirke, među ostalim, dokumentiraju stambenu kulturu, obrtništvo i povijest grada. Službeni list Europske unije ne navodi posebnu obljetnicu niti objašnjava postupak odabira. Izbor motiva stoga se može ponajprije shvatiti kao prikaz građevine u kojoj se povezuju povijest grada, plemićka vlast, granična obrana i današnja muzejska namjena.