Blister BU

San Marino nema jedinstvenu ustavnu povelju u modernom smislu. Njegov se ustavni poredak temelji na više pravnih izvora, među kojima su Statuti iz 1600., običajno pravo i kasniji zakoni. Deklaracija koju je 1974. donijelo Veliko i Opće vijeće, parlament Republike, dopunila je taj povijesni poredak sustavnim katalogom temeljnih prava i načela državnog prava. Njome se, među ostalim, uređuju jednakost, osobna sloboda, politička i socijalna prava te vezanost državnih tijela uz pravo.

Time je ta mikrodržava dobila suvremeni ustavnopravni okvir, a da svoj tradicionalni institucionalni poredak nije zamijenila potpuno novim ustavom. Reforma iz 2002. ojačala je pravni rang Deklaracije i ustavnosudsku kontrolu. Za to je nadležan Collegio Garante della Costituzionalità delle Norme, koji može provjeravati usklađenost zakona s temeljnim normama.

Palazzo Pubblico nalazi se na Piazza della Libertà u glavnom gradu San Marino. Današnja zgrada podignuta je krajem 19. stoljeća prema planovima rimskog arhitekta Francesca Azzurrija i zamijenila je stariju općinsku upravnu zgradu. U njoj su smještene središnje državne institucije, među kojima i Veliko i Opće vijeće. Osim toga, Capitani Reggenti, dvojici šefova države koji se biraju na po šest mjeseci, služi kao službena rezidencija i mjesto održavanja službenih ceremonija.

Kip slobode na trgu nije povezan s istoimenim kipom u New Yorku. Lik izrađen od carrarskog mramora djelo je kipara Stefana Gallettija, a San Marinu ga je u 19. stoljeću darovala Otilia Heyroth Wagener. Njegova kruna prikazuje tri kule koje se pojavljuju i na državnom grbu te predstavljaju utvrde Guaita, Cesta i Montale.

Odabir tih simbola povezuje obljetnicu s državnim poretkom San Marina: zgrada parlamenta i vlade upućuje na institucije, lik slobode na republikansko poimanje države, a Deklaracija na njegovu pravnu zaštitu.