SOK BU

Wilhelm II. potjecao je iz kuće Oranien-Nassau. Prije stupanja na prijestolje služio je u britanskoj vojsci, sudjelovao u borbama protiv Napoleona na Iberskom poluotoku te je 1815. kod Waterlooa zapovijedao nizozemskim postrojbama. Nakon abdikacije svojega oca Wilhelma I. 1840. postao je kralj Nizozemske i istodobno veliki vojvoda Luksemburga.

Ta se povezanost temeljila na odredbama Bečkog kongresa iz 1815. Luksemburg je uzdignut na rang velikog vojvodstva i osobnom unijom dodijeljen nizozemskom kralju. Ipak, ostao je samostalno područje i pripadao je Deutscher Bund. Još prije Wilhelmova dolaska na vlast povijesni Luksemburg bio je podijeljen kao posljedica Belgijske revolucije: zapadni, pretežno francuskojezični dio pripao je Belgiji, dok je smanjeno veliko vojvodstvo ostalo povezano s nizozemskim kraljem.

Za Wilhelmove vladavine odvijala se važna faza ustavnog razvoja. Luksemburg je 1841. dobio svoj prvi samostalni ustav. Pod dojmom europskih revolucija 1848. uslijedio je liberalniji poredak s jačim narodnim predstavništvom i ograničenom vlašću monarha. I u Nizozemskoj Wilhelm je pristao na opsežnu ustavnu reformu, kojom se zemlja snažnije razvila u parlamentarnu monarhiju.

Konjanički lik prikazan na kovanici stoji na središnjem trgu ispred gradske vijećnice grada Luksemburga. Trg službeno nosi naziv Place Guillaume II, a u mjesnoj se uporabi naziva „Knuedler“. Spomenik podignut u 19. stoljeću upućuje na Wilhelma kao zemaljskog gospodara i na tadašnje preuređenje luksemburške države.

Obljetnica je Luksemburgu pružila povod da se osvrne na to razdoblje svoje monarhijske i ustavne povijesti. Povezivanje povijesnog vladara sa sadašnjim velikim vojvodom ujedno ističe dinastički kontinuitet šefa države, iako je osobna unija s Nizozemskom završila nakon smrti Wilhelma III. 1890. godine.