2 eura PP

Åland se nalazi između finskog kopna i Švedske. Stanovništvo je većinom švedskog govornog područja; otočje danas čini jednojezičnu švedsku autonomnu regiju Finske. Njegov poseban državnopravni položaj nastao je nakon raspada Ruskog Carstva. Finska je 1917. proglasila neovisnost, dok se na Ålandu oblikovao pokret za pripajanje Švedskoj. Međutim, Finska nije htjela ustupiti strateški smješteno otočje.

Radi rješavanja sukoba Finska je 1920. donijela zakon o samoupravi. Budući da taj zakon isprva nije uvjerio pokret za pripajanje, takozvano pitanje Ålanda izneseno je pred Ligu naroda. Ona je 1921. odlučila da Finska treba zadržati državni suverenitet. Istodobno je morala osigurati očuvanje švedskog jezika, kulture i lokalnih tradicija. Međunarodno uređenje potvrdilo je i demilitarizirani i neutralizirani status otočja. Demilitarizacija seže još do sporazuma nakon Krimskog rata u 19. stoljeću.

Samouprava se ostvaruje putem ålandskog parlamenta, Lagting, i vlastite regionalne vlade. Åland može donositi vlastite zakone u više unutarnjih pitanja, među ostalim u područjima obrazovanja, kulture, zdravstva, lokalne uprave i zaštite okoliša. Vanjska politika, obrana i veliki dijelovi građanskog i kaznenog prava, nasuprot tome, ostaju u nadležnosti finske države. Åland osim toga šalje vlastitog zastupnika u finski parlament.

Prvi ålandski parlament sastao se 9. lipnja 1922. Taj se datum svake godine obilježava kao Dan samouprave. Prigodno izdanje iz 2021. međutim nadovezuje se na međunarodno i političko učvršćivanje autonomije 1921. godine. Povod stoga ne predstavlja samo regionalni upravni poredak, nego i povijesni kompromis: teritorijalna pripadnost Finskoj ostala je očuvana, dok je švedskogovornom stanovništvu zajamčena široka prava i vlastite političke institucije.