San Marino · 200. obljetnica rođenja Giuseppea Garibaldija

Giuseppe Garibaldi bio je vojskovođa i političar Risorgimenta, pokreta za državno ujedinjenje Italije. Garibaldi, koji je isprva radio kao pomorac, priključio se republikanskom pokretu Giuseppea Mazzinija. Nakon neuspjelog pokušaja ustanka otišao je u egzil u Južnu Ameriku. Ondje je sudjelovao u vojnim sukobima u Brazilu i Urugvaju te stekao iskustvo u vođenju dobrovoljačkih postrojbi. Sa svojim pristašama, takozvanim crvenokošuljašima, kasnije je postao nadaleko poznata ličnost talijanskog pokreta za ujedinjenje.

Tijekom revolucija 1848. i 1849. Garibaldi se borio za kratkotrajnu Rimsku Republiku. Ona je nastala nakon što je papa Pius IX. pobjegao iz Rima i nakon ukidanja svjetovne vlasti pape. Francuske su trupe, međutim, ponovno osvojile Rim. Garibaldi se potom sa svojim dobrovoljcima povukao i, bježeći pred austrijskim postrojbama, stigao u San Marino. Republika je njemu i njegovim pratiteljima u ljeto 1849. pružila utočište. Dio njegove postrojbe ondje je razoružan i raspušten; Garibaldi je nastavio bijeg. Njegova supruga Anita, koja ga je pratila, umrla je nekoliko dana poslije u blizini Ravenne.

Garibaldijev najpoznatiji pothvat bio je 1860. „Pohod tisuću“. Dobrovoljačka postrojba iskrcala se na Siciliji i potom stavila pod svoj nadzor velike dijelove Kraljevstva Obiju Sicilija. Garibaldi je osvojena područja predao kralju Viktoru Emanuelu II. Time je pridonio nastanku Kraljevine Italije sljedeće godine, iako je i sam zastupao republikanska stajališta. Rim je tek kasnije postao dio talijanske države.

Izbor Garibaldija u San Marinu stoga se ne može objasniti samo okruglom obljetnicom njegova rođenja. Istodobno podsjeća na neposrednu povezanost revolucionara i male republike. Njegov prihvat 1849. godine dio je sanmarinskog sjećanja na vlastitu tradiciju utočišta za politički progonjene osobe.