Luksemburg · 100 godina općeg prava glasa u Luksemburgu

Do 1919. političko sudjelovanje u Luksemburgu bilo je uvjetovano spolom, dobi i poreznim uvjetima. Pravo glasa imali su samo muškarci koji su dosegnuli određenu minimalnu dob i plaćali propisani porezni iznos. Veliki dijelovi punoljetnog stanovništva time su bili isključeni iz parlamentarnih izbora. Zahtjevi za proširenjem biračkog prava dolazili su, među ostalim, iz radničkog pokreta te od socijalističkih i liberalnih snaga.

Reforma je provedena u politički napetom razdoblju. Luksemburg su tijekom Prvoga svjetskog rata, unatoč njegovoj neutralnosti, okupirale njemačke postrojbe. Nakon završetka rata vladali su društveni sukobi, gospodarska nesigurnost i kriza monarhije. Velika vojvotkinja Marie-Adelheid odrekla se prijestolja početkom 1919.; naslijedila ju je njezina sestra Charlotte. Istodobno je ustav izmijenjen. Pritom je izrijekom utvrđeno da državna vlast proizlazi iz nacije. Položaj monarha time je snažnije oblikovan kao ustavom uređena funkcija.

U svibnju 1919. ustavnom je promjenom ukinuto cenzusno biračko pravo. Aktivno i pasivno biračko pravo ubuduće je vrijedilo za Luksemburžanke i Luksemburžane s navršenih 21 godinu. Žene su tako mogle ne samo glasati nego i kandidirati se za mandat. Još iste godine sudjelovale su na referendumu o obliku državnog uređenja i gospodarskom usmjerenju zemlje te na parlamentarnim izborima koji su uslijedili. Na tim je izborima socijalistkinja Marguerite Thomas-Clement kao prva žena ušla u Zastupnički dom.

Veliki vojvoda Henri, luksemburški šef države od 2000., nije sudjelovao u tadašnjim događajima. Njegovo uključivanje prije upućuje na današnju ustavnu monarhiju i povezuje je s demokratskim poretkom čiji su temelji ponovno određeni 1919. Povod je odabran jer je tadašnja reforma temeljito proširila krug politički uključenih osoba i osobito uspostavila pravnu ravnopravnost žena i muškaraca na nacionalnim izborima.