2 Euro KS/BN

Takozvani Rimski ugovori sastojali su se od dvaju odvojenih sporazuma: Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ) i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom). Ugovorne stranke bile su Belgija, Savezna Republika Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska. Oba ugovora stupila su na snagu početkom 1958.

Njihov nastanak bio je povezan s europskim ujedinjenjem nakon Drugoga svjetskog rata. Već su 1951. iste države Europskom zajednicom za ugljen i čelik stavile ključna područja teške industrije pod zajednički nadzor. Nakon neuspjeha Europske obrambene zajednice preusmjerile su suradnju na gospodarska i tehnički jasnije definirana područja. Pripreme za pregovore omogućili su Konferencija u Messini i izvješće odbora pod vodstvom belgijskog političara Paul-Henrija Spaaka.

EEZ je postupno trebala stvoriti zajedničko tržište. To je uključivalo ukidanje carina između država članica, zajedničku vanjsku carinu te slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala. Osim toga, bile su predviđene zajedničke odredbe o tržišnom natjecanju, poljoprivredi i prometu. Euratom je trebao koordinirati suradnju u miroljubivoj uporabi nuklearne energije, poticati istraživanje i nadzirati opskrbu nuklearnim materijalom.

Ugovorima su osnovani zasebni savjeti i komisije, ali su se koristili zajedničkom parlamentarnom skupštinom i zajedničkim sudom. Iz parlamentarne skupštine poslije se razvio Europski parlament. Odvojena izvršna tijela tadašnjih triju zajednica spojena su 1967. EEZ je kasnijim izmjenama ugovora prerasla u Europsku zajednicu, a naposljetku i u današnju Europsku uniju.

Izdanje iz 2007. bilo je prvo zajedničko prigodno izdanje od 2 eura država europodručja. Taj je povod bio prikladan za jedinstveni motiv jer Rimski ugovori označavaju zajednički institucionalni i gospodarski temelj tih država. Istodobno su se mogle zadržati nacionalne jezične inačice i nazivi država, dok je središnji dio oblikovanja ostao jednak u svim državama.