2 eura, set od 16 kovanica 2004.–2014.

1. svibnja 2004. Estonija, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija, Češka Republika, Mađarska i Cipar pristupili su Europskoj uniji. Time je EU narastao s 15 na 25 država članica. Bila je to do tada najveća runda proširenja prema broju istodobno primljenih država.

Osam država pristupnica nalazilo se u srednjoj i istočnoj Europi, a do kraja Hladnog rata njima su vladali komunistički režimi. Njihov primitak stoga je bio povezan s političkim i gospodarskim preustrojem Europe nakon 1989. Malta i Cipar imali su drugačiju povijesnu pozadinu, ali su također već godinama bili povezani s europskom integracijom. Pravo EU-a na Cipru vrijedi samo na područjima koja kontrolira vlada Republike Cipar; u sjevernom dijelu otoka njegova je primjena suspendirana.

Preduvjeti za pristupanje bili su, među ostalim, stabilne demokratske institucije, funkcionalno tržišno gospodarstvo i sposobnost preuzimanja zajedničkog prava EU-a. Ti zahtjevi proizlaze iz kriterija iz Kopenhagena formuliranih 1993. Nakon višegodišnjih pregovora ugovor o pristupanju potpisan je u travnju 2003. u Ateni. U gotovo svim uključenim državama potom su održani referendumi, na kojima se većina građana izjasnila za pristupanje.

Za Finsku je novi sastav Unije imao i neposrednu regionalnu važnost. Pristupanjem Estonije, Latvije, Litve i Poljske još su se neke države na obali Baltičkog mora pridružile EU-u. Istodobno je Estonija, koja je s Finskom povezana zemljopisno te bliskim jezičnim i kulturnim vezama, postala članicom iste političke zajednice.

Izdanje je također pripadalo početnom razdoblju nacionalnih prigodnih kovanica od 2 eura: tek su od 2004. države europodručja mogle kovati takve optjecajne kovanice s promjenjivim nacionalnim motivima. Taj je politički događaj stoga pružio pravodobnu prigodu za korištenje tog novog formata kovanica. Dvanaest europskih zvijezda pritom, neovisno o trenutačnom broju članica, predstavlja jedinstvo i zajedništvo.