SOK BU

Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka je podijeljena na okupacijske zone. Godine 1949. iz njih su nastale dvije države: Savezna Republika Njemačka na zapadu i Njemačka Demokratska Republika (DDR) na istoku. Obje su pripadale različitim političkim i vojnim savezničkim sustavima. Od 1961. Berlinski zid zajedno s graničnim postrojenjima DDR-a otežavao je bijeg na Zapad te razdvajao obitelji, krugove prijatelja i gospodarske veze.

Godine 1989. vodstvo DDR-a sve se više našlo pod pritiskom. Mnogi su ljudi napuštali zemlju preko drugih država Istočnog bloka, dok su prosvjednici istodobno zahtijevali političku slobodu, slobodne izbore i slobodu putovanja. Polazeći, među ostalim, od Leipziških ponedjeljnih demonstracija, razvilo se mirno prosvjedno gibanje. Njegov slogan „Mi smo narod“ isprva je bio usmjeren protiv tvrdnje državnog vodstva da govori u ime stanovništva. S porastom zahtjeva za državnim ujedinjenjem slogan se djelomično preoblikovao u „Mi smo jedan narod“.

Otvaranje Berlinskog zida 9. studenoga 1989. ubrzalo je politički razvoj. Na prvim slobodnim izborima za Volkskammer u ožujku 1990. većinu su dobile snage koje su težile brzom ujedinjenju. Uslijedile su monetarna, gospodarska i socijalna unija te pregovori između dviju njemačkih država. Istodobno su Savezna Republika, DDR i četiri bivše okupacijske sile Ugovorom dva plus četiri uredili vanjskopolitička pitanja, među njima granice Njemačke i punu državnu suverenost.

Dana 3. listopada 1990. DDR je pristupila Saveznoj Republici Njemačkoj. Ponovno uspostavljene istočnonjemačke savezne pokrajine postale su dijelom saveznog područja; istodobno je Berlin ponovno postao zajednički grad, a poslije i sjedište Bundestaga i savezne vlade. 3. listopada od tada je zakonski Dan njemačkog jedinstva.

25. obljetnica 2015. bila je povod za podsjećanje ne samo na državno ujedinjenje nego i na mirnu revoluciju te ulogu stanovništva u okončanju vladavine SED-a. Kovanica time smješta obljetnicu u građanski i istodobno europski kontekst.