SOK BU

Juan Carlos I. proglašen je kraljem 1975., nakon smrti diktatora Francisco Franco. Franco ga je već 1969. predvidio za budućeg šefa države. Tijekom naknadne preobrazbe Španjolske iz diktature u parlamentarnu demokraciju Juan Carlos podupirao je političke reforme. Ustavom iz 1978. Španjolska je postala parlamentarna monarhija. Kralj je od tada šef države, dok političko vodstvo pripada izabranoj vladi.

Juan Carlos privukao je posebnu pozornost tijekom neuspjelog vojnog puča 23. veljače 1981. U televizijskom obraćanju zauzeo se, kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga, za ustavni poredak. U kasnijim godinama na ugled monarhije negativno su utjecali, među ostalim, javne kontroverze oko kraljevske kuće i istrage protiv njegova zeta. Juan Carlos je 2. lipnja 2014. najavio svoje odricanje od krune. Kao razloge naveo je potrebu za smjenom generacija i novim snagama za predstojeće zadaće.

Španjolski ustav ne sadrži podrobne odredbe o postupku abdikacije. Međutim, propisuje da se abdikacije i dvojbe u vezi s nasljeđivanjem prijestolja uređuju organskim zakonom. Stoga su oba doma parlamenta morala donijeti odgovarajući zakon. Njegovim stupanjem na snagu završila je vladavina Juana Carlosa.

Felipe VI., rođen 1968., sin je Juana Carlosa i kraljice Sofía. Kao prijestolonasljednik nosio je titulu princa od Asturije i pripreman je za svoju kasniju zadaću šefa države. Nakon abdikacije svojega oca proglašen je kraljem pred Cortes Generales, oba doma španjolskog parlamenta. Za razliku od krunidbe, ova je proklamacija dio ustavnog preuzimanja dužnosti.

Izdanje kovanice time je dokumentiralo rijedak državni događaj: prvu smjenu na čelu španjolske monarhije od stupanja na snagu Ustava iz 1978. Zajednički prikaz dotadašnjeg i novog kralja upućuje na ustavni i dinastički kontinuitet državne dužnosti.