2 eura PP

Jonski otoci nalaze se uz zapadnu obalu Grčke. Tradicionalnoj skupini „Eptanisa“, odnosno sedam otoka, pripadaju Korfu, Paxos, Lefkada, Ithaka, Kefalonia, Zakynthos i Kythira; osim njih, arhipelag obuhvaća brojne manje otoke. Kythira se, međutim, nalazi južno od Peloponeza i stoga izvan stvarnog Jonskog mora. Pojam „Eptanisa“ stoga označava povijesno-političku i kulturnu zajednicu.

Za razliku od velikih dijelova grčkog kopna, otoci su stoljećima bili pod mletačkom vlašću i nisu trajno pripadali Osmanskom Carstvu. Nakon završetka Mletačke Republike 1797. odnosi vlasti više su se puta mijenjali. U određenim razdobljima bile su uključene Francuska te rusko-osmanski savez. Godine 1800. nastala je Republika Sedam Ujedinjenih Otoka, zajednica formalno podređena Osmanskom Carstvu, s vlastitom upravom.

Nakon Napoleonovih ratova otoci su 1815. stavljeni pod britansku zaštitu kao „Ujedinjene Države Jonskih otoka“. Imali su vlastite političke ustanove, ali su se nalazili pod nadzorom britanskog visokog povjerenika. Tijekom 19. stoljeća pokret Enosis stekao je na utjecaju; zalagao se za priključenje već neovisnoj grčkoj državi. Taj su cilj u jonskom parlamentu osobito zastupali takozvani Radikali.

Predaja je uslijedila u kontekstu političke promjene u Grčkoj. Nakon što je kralj Otto svrgnut 1862., na grčko je prijestolje stupio u Danskoj rođeni Georg I. Velika Britanija potom je pristala na ustupanje svog protektorata. Ujedinjenje je proširilo tadašnji grčki državni teritorij i ispunilo dugogodišnji zahtjev velikog dijela stanovništva otoka.

Slikovni znakovi između krakova zvijezde preuzimaju predaje i simbole pojedinih otoka, među njima Odiseja za Ithaku, Afroditu za Kythiru, liru za Lefkadu i trozubac za Paxos. Okrugla obljetnica pružila je Grčkoj povod da se prisjeti kako političkog priključenja tako i zajedničkog identiteta sedam otoka.