Njemačka · Zajedničko izdanje, Njemačka - Francuska, 50. obljetnica Élysée-Vertrag

Elizejski ugovor sklopljen je 22. siječnja 1963. u pariškoj palači Élysée. Bio je završetak duljeg približavanja između Savezne Republike Njemačke i Francuske. Nakon nekoliko ratova, njemačke okupacije Francuske i zločina tijekom Drugog svjetskog rata, nekadašnje neprijateljstvo trebalo je zamijeniti trajno uređenom suradnjom. Već tijekom 1950-ih obje su države surađivale u izgradnji Europske zajednice za ugljen i čelik i Europske ekonomske zajednice.

Ugovor je obvezao vlade na redovita savjetovanja. Ona su se prije svega odnosila na vanjsku politiku, obranu te obrazovna i pitanja mladih. Time nije osnovano novo europsko tijelo, nego je institucionalizirano bilateralno usklađivanje. Neposredna posljedica bila je osnivanje Deutsch-Französisches Jugendwerk 1963. godine. Programi razmjene, partnerstva gradova i susreti učenica, učenika i studenata trebali su sporazumijevanje ukorijeniti i u društvu.

Konrad Adenauer bio je od 1949. do 1963. prvi savezni kancelar Savezne Republike Njemačke. Njegova je politika bila usmjerena na uključivanje Zapadne Njemačke u zapadne saveze i na europsku suradnju. Charles de Gaulle, vodeći predstavnik Slobodne Francuske tijekom Drugog svjetskog rata, od 1959. bio je predsjednik Pete Francuske Republike. Oba su političara povezivala nastojanja za bliskom njemačko-francuskom suradnjom, iako se njihove predodžbe o vanjskopolitičkom usmjerenju Europe nisu potpuno podudarale.

Te su se razlike pokazale pri njemačkoj ratifikaciji: Bundestag je ugovoru dodao preambulu kojom su izrijekom istaknuti odnosi sa Sjedinjenim Državama, NATO i europsko ujedinjenje. De Gaulle je, nasuprot tomu, više imao na umu Europu neovisnu o Sjedinjenim Državama.

Njemačka i Francuska izdale su 2013. kovanice sa zajedničkim dizajnom. Izbor usklađenog motiva odgovarao je predmetu komemoracije: Ugovor se smatra temeljem redovite njemačko-francuske suradnje vlada i oblikovao je političko usklađivanje dviju država unutar Europe.