
CC 106 2012
Komplet optjecajnih kovanica
PP
SOK PP
Njemačka · 10 godina gotovinskog eura
Naklada168.000
Prodajna cijena22,00 €
Datum izdanja2. sij 2012.
PakiranjeKomplet optjecajnih kovanica
Rubni natpisEINIGKEIT UND RECHT UND FREIHEIT + savezni orao
Cijena kompleta (2 kovanica)49,00 €
Podatak o nakladi izvora: 40000 | 32000
Varijante
5Njemačka, A · A · Oznaka kovnice A · PP · Komplet optjecajnih kovanica · Naklada 40.000
Njemačka, D · D · Oznaka kovnice D · PP · Komplet optjecajnih kovanica · Naklada 32.000
Njemačka, F · F · Oznaka kovnice F · PP · Komplet optjecajnih kovanica · Naklada 32.000
Njemačka, G · G · Oznaka kovnice G · PP · Komplet optjecajnih kovanica · Naklada 32.000
Njemačka, J · J · Oznaka kovnice J · PP · Komplet optjecajnih kovanica · Naklada 32.000
Povod izdavanja
Prigodni novac obilježava desetu obljetnicu uvođenja eura. U središtu se nalazi znak eura, okružen simbolima ljudi, financijskog svijeta, trgovine, industrije, energije te istraživanja i razvoja: tornjem ESB-a, brodovima, tvornicama i vjetroturbinama. Motiv koji je osmislio Helmut Andexlinger odabran je javnim internetskim glasovanjem; na luksemburškom izdanju dodatno se pojavljuje portret velikog vojvode s efektom promjene pri nagibu.
Motiv
Znak eura u unutarnjem dijelu kovanice naglašava da je euro postao iznimno važan čimbenik u Europi i svijetu te da se u posljednjih deset godina razvio u globalnog aktera u međunarodnom monetarnom sustavu. Elementi dizajna raspoređeni oko znaka eura simboliziraju važnost eura za ljude, financijski svijet (toranj ESB-a), trgovinu (brodovi), industriju (tvornice), energetski sektor te istraživanje i razvoj (vjetroturbine). Inicijali umjetnika „AH” nalaze se ispod prikaza tornja ESB-a. Nazivi država izdavateljica na njihovim jezicima utisnuti su na sredini iznad motiva, a godine 2002-2012 ispod njega.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda europske zastave.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda europske zastave.
Pozadina teme
Euro se temelji na ekonomskoj i monetarnoj uniji dogovorenoj Ugovorom iz Maastrichta. Preduvjeti za sudjelovanje među ostalim bili su zahtjevi u pogledu stabilnosti cijena, javnog duga, proračunskog deficita i kamatnih stopa. Europska središnja banka osnovana je 1998. Euro je 1. siječnja 1999. najprije uveden kao bezgotovinski novac; istodobno su neopozivo utvrđeni tečajevi nacionalnih valuta država sudionica. Novčani transferi, financijski poslovi i državni računi već su se tada mogli obračunavati u eurima, dok su se u svakodnevnom životu i dalje koristile nacionalne novčanice i kovanice.
Gotovinski euro pušten je u optjecaj 1. siječnja 2002. u dvanaest država. Dotadašnje valute, među njima njemačka marka, francuski franak, talijanska lira i španjolska pezeta, povučene su tijekom kratkih prijelaznih razdoblja. Zamjena gotovine bila je opsežna logistička operacija: banke, trgovinu i operatere automata trebalo je opskrbiti novcem, odnosno tehnički prilagoditi, cijene iskazati usporedno, a velike količine stare gotovine povući iz optjecaja. Zajednička valuta trebala je olakšati prekogranična plaćanja i usporedbu cijena te ukloniti valutne rizike unutar monetarnog područja.
Do 2012. broj država europodručja narastao je na 17. Nekoliko zemalja izdavateljica stoga je tu valutu koristilo manje od deset godina. Zajednička godina izdavanja nije se odnosila na njihovo pojedinačno nacionalno uvođenje, nego na početak optjecaja gotovog eura u cjelini.
Politički se kovanica pojavila u napetoj fazi. Od 2009. europska dužnička i bankovna kriza razotkrila je velike razlike među gospodarstvima monetarnog područja. O programima spašavanja, proračunskim uvjetima i novim instrumentima za stabilizaciju monetarne unije vodile su se kontroverzne rasprave. Zajedničko izdanje tome je suprotstavilo ideju povezanog monetarnog područja.
Takva zajednička izdanja povezuju istovjetan prikaz s odgovarajućim državnim nazivima i nacionalnim oznakama kovnice. Već su 2007. i 2009. bila izdana zajednička izdanja kovanice od 2 eura posvećena europskim obljetnicama. Povod iz 2012. nastavio je tu praksu i zbog svoje izravne povezanosti sa svakodnevnim sredstvom plaćanja bio je osobito prikladan za optjecajnu kovanicu.
Gotovinski euro pušten je u optjecaj 1. siječnja 2002. u dvanaest država. Dotadašnje valute, među njima njemačka marka, francuski franak, talijanska lira i španjolska pezeta, povučene su tijekom kratkih prijelaznih razdoblja. Zamjena gotovine bila je opsežna logistička operacija: banke, trgovinu i operatere automata trebalo je opskrbiti novcem, odnosno tehnički prilagoditi, cijene iskazati usporedno, a velike količine stare gotovine povući iz optjecaja. Zajednička valuta trebala je olakšati prekogranična plaćanja i usporedbu cijena te ukloniti valutne rizike unutar monetarnog područja.
Do 2012. broj država europodručja narastao je na 17. Nekoliko zemalja izdavateljica stoga je tu valutu koristilo manje od deset godina. Zajednička godina izdavanja nije se odnosila na njihovo pojedinačno nacionalno uvođenje, nego na početak optjecaja gotovog eura u cjelini.
Politički se kovanica pojavila u napetoj fazi. Od 2009. europska dužnička i bankovna kriza razotkrila je velike razlike među gospodarstvima monetarnog područja. O programima spašavanja, proračunskim uvjetima i novim instrumentima za stabilizaciju monetarne unije vodile su se kontroverzne rasprave. Zajedničko izdanje tome je suprotstavilo ideju povezanog monetarnog područja.
Takva zajednička izdanja povezuju istovjetan prikaz s odgovarajućim državnim nazivima i nacionalnim oznakama kovnice. Već su 2007. i 2009. bila izdana zajednička izdanja kovanice od 2 eura posvećena europskim obljetnicama. Povod iz 2012. nastavio je tu praksu i zbog svoje izravne povezanosti sa svakodnevnim sredstvom plaćanja bio je osobito prikladan za optjecajnu kovanicu.
