KMS BU – Izdanje 3

Córdoba je već u rimsko doba bila važno urbano središte. Nakon islamskog osvajanja Pirenejskog poluotoka grad je 756. postao prijestolnica neovisnog emirata Córdoba, a 929. i prijestolnica iz njega proizišlog kalifata. Osobito u 10. stoljeću bila je političko, gospodarsko i duhovno središte zapadnog Sredozemlja. Nakon raspada kalifata Córdoba je više puta mijenjala vladara, sve dok grad 1236. nije osvojio kastiljski kralj Ferdinand III.

Gradnja Velike džamije započela je krajem 8. stoljeća pod emirom Abd ar-Rahman I. Nekoliko ju je vladara tijekom sljedećih stoljeća proširivalo. Karakteristični su potkovičasti i polukružni lukovi poredani jedan iznad drugoga, s naizmjenično svijetlim i crvenkastim kamenim voussoirima. Mnogi stupovi i kapiteli potjecali su iz starijih rimskih i vizigotskih građevina ili su izrađeni prema antičkim uzorima. Kompleksu pripadaju i bogato opremljeni molitveni prostori iz vremena kalifata.

Nakon kršćanskog osvajanja džamija je posvećena kao crkva. Tijekom stoljeća nastale su kapele i drugi kršćanski umetci. U 16. stoljeću usred nekadašnje molitvene dvorane izgrađeni su novi katedralni kor i transept. I nekadašnji je minaret kasnije obuhvaćen kršćanskim zvonikom. Zbog toga građevina vidljivo objedinjuje različite faze povijesti grada.

UNESCO je najprije uvrstio džamiju-katedralu na Popis svjetske baštine. Zaštićeno je područje kasnije prošireno na velike dijelove povijesne jezgre. Među ostalim, obuhvaća nekadašnju židovsku četvrt, područje rimskog mosta i ulične prostore čija osnovna struktura potječe iz različitih povijesnih razdoblja.

Ovim je izdanjem započela španjolska serija kovanica posvećena lokalitetima svjetske baštine UNESCO-a u toj zemlji. Izbor grada Córdoba stoga nije bio povezan samo s jednom obljetnicom, nego s početkom dugoročnog niza u kojem je svake godine predstavljen jedan španjolski lokalitet svjetske baštine.