Vatikan · 75. obljetnica osnutka Vatikana

Nastanak državnog područja Vatikana povezuje se s takozvanim Rimskim pitanjem. Do 1870. pape su vladale Papinskom Državom, koja je u pojedinim razdobljima obuhvaćala velike dijelove srednje Italije. Tijekom ujedinjenja Italije postrojbe Kraljevine Italije zauzele su Rim. Papa Pius IX. nije priznao gubitak svoje svjetovne vlasti te se od tada smatrao „zarobljenikom u Vatikanu“. Odnos između talijanske države i Svete Stolice desetljećima je ostao neriješen.

Sukob je okončan Lateranskim ugovorima. Potpisali su ih 11. veljače 1929. državni tajnik kardinal Pietro Gasparri u ime pape Pius XI. i Benito Mussolini u ime Kraljevine Italije. Sporazumi su se sastojali od političkog ugovora, konkordata o položaju Katoličke crkve u Italiji i financijske konvencije. Italija je priznala suverenitet novostvorene mikrodržave, a Sveta Stolica zauzvrat je priznala Kraljevinu Italiju s Rimom kao glavnim gradom.

Država Grad Vatikan i Sveta Stolica pravno nisu isto. Sveta Stolica upravno je tijelo Katoličke crkve i održava diplomatske odnose s drugim državama. Grad Vatikan stavlja joj na raspolaganje neovisni teritorij. Šef države je papa. Području, osim Trga svetog Petra i vatikanskih palača, pripadaju među ostalim upravne zgrade, muzeji i vrtovi. Neke crkvene ustanove u Rimu imaju poseban, ugovorima uređen status, ali ne pripadaju stvarnom državnom području.

Bazilika svetog Petra upućuje na vjersku funkciju mjesta i na sjedište pape; katedrala rimskog biskupa ipak je Lateranska bazilika. Prikaz prostorne granice istodobno se nadovezuje na srž Lateranskih ugovora: stvaranje jasno omeđenog suverenog teritorija.

Obljetnica je bila prikladna kao povod za izdavanje kovanice jer državna samostalnost čini osnovu za to da Grad Vatikan može izdavati vlastite kovanice. Eurokovanice kuje na temelju monetarnog sporazuma, iako nije ni Italija ni članica Europske unije.