Luksemburg · 10 godina Ekonomske i monetarne unije

Ekonomska i monetarna unija temelji se na Ugovoru iz Maastrichta, koji je potpisan 1992. godine i predviđao postupni prijelaz na zajedničku europsku valutu. Preduvjet za sudjelovanje bili su takozvani kriteriji konvergencije. Oni su se, među ostalim, odnosili na stabilnost cijena, novo zaduživanje države, stanje javnog duga, stabilnost tečaja i dugoročne kamatne stope. Uvođenjem monetarne unije države sudionice prenijele su bitne dijelove svoje monetarne politike na Europski sustav središnjih banaka. Europska središnja banka od tada osobito utvrđuje smjernice monetarne politike za europodručje.

Euro u početku nije bio gotovinska valuta. U početku je sudjelovalo jedanaest država članica Europske unije; Grčka im se pridružila 2001. godine. Tečajevi dotadašnjih nacionalnih valuta nepovratno su utvrđeni, a računi i financijske transakcije mogli su se preračunati u eure. Novčanice i kovanice uvedene su u svakodnevnu uporabu tek početkom 2002. godine. Tijekom prijelaznog razdoblja dotadašnje gotovinske valute povučene su iz optjecaja. Ta razlika objašnjava zašto se obljetnica odnosila na 1999., a ne na uvođenje gotovine 2002. godine.

Monetarna unija trebala je ukloniti valutne rizike i troškove zamjene unutar zajedničkog tržišta te olakšati usporedbu cijena preko državnih granica. Istodobno je stvorila čvrstu institucionalnu povezanost između zemalja čija su gospodarska, proračunska i porezna politika i dalje u velikoj mjeri ostale organizirane na nacionalnoj razini. Iz te napetosti više su puta proizašle političke rasprave o proračunskoj disciplini, gospodarskoj koordinaciji i zajedničkoj odgovornosti.

Izdanje iz 2009. bilo je zajedničko izdanje tadašnjih država europodručja. Za razliku od uobičajenih nacionalnih prigodnih motiva, jedinstveni je nacrt trebao učiniti vidljivim prekogranični karakter obljetnice. Građani i stanovnici Europske unije mogli su odlučivati između više nacrta u internetskom glasovanju. Činjenica da se obilježavanje pojavilo na kovanici puštenoj u optjecaj neposredno je povezivala motiv s predmetom obljetnice: zajednička valuta trebala je biti prikazana ne samo institucionalno nego i kao svakodnevno sredstvo plaćanja.