Estonija · 500. obljetnica prvog tiska teksta na estonskom jeziku

Datum izdanja30. sij 2025.

Ukupna naklada850.000

Maksimum EU-a850.000

Izdanja2

Rubni natpisEESTI × 2, naizmjenično uspravno/obrnuto, odvojeno točkama

NatpisEESTI RAAMAT 500 / 1525 / 2025

DizajnerBalezdrov Svetlin

KovnicaUAB Lietuvos monetų kalykla, Vilnius (Lithuania)

Povod izdavanja

Kovanica podsjeća na 500. obljetnicu prve publikacije s estonskim riječima i na početke estonskog književnog jezika. Motiv prikazuje knjige položene jedna na drugu i jednu uz drugu, koje zajedno tvore veliko slovo „E“ te simboliziraju tradiciju estonskog književnog jezika. Uz to su ispisani „EESTI RAAMAT 500“ („500 godina knjiga na estonskom jeziku“) i godina 1525. kao datum prve objave knjige na estonskom jeziku.

Motiv

Unutarnji dio kovanice prikazuje knjige postavljene jedna na drugu odnosno jedna uz drugu, koje zajedno tvore veliko slovo „E“, kao simbol tradicije estonskoga književnog jezika, kao i natpis „EESTI RAAMAT 500“, odnosno „500 godina knjiga na estonskom jeziku“, te godinu 1525. kao datum prve objave knjige na estonskom jeziku. Nadalje je navedena godina izdavanja „2025“.

Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda europske zastave.

Pozadina teme

Najraniji estonski tisak knjiga nastao je u okruženju reformacije. Reformatori su željeli vjerske tekstove širiti ne samo na latinskom nego i na jezicima stanovništva. U tadašnjoj Livoniji, kojoj je pripadalo područje današnje Estonije, stoga su izrađivani prijevodi za lokalno stanovništvo. Crkva, uprava i tiskarstvo ipak su dugo bili obilježeni njemačkim i latinskim jezikom.

Nije sačuvan nijedan primjerak najranije poznate tiskovine s estonskim tekstom. Njezino se postojanje može rekonstruirati na temelju spisa iz Lübecka. Prema njima, vlasti su zaplijenile pošiljku luteranskih spisa namijenjenih Livoniji. Stoga je o tekstu, opsegu i točnom jezičnom obliku estonskog dijela poznato vrlo malo.

Najstarije djelomično sačuvano estonsko tiskano djelo luteranski je katekizam iz 1535. Napisao ga je klerik Simon Wanradt, a na estonski ga je preveo Johann Koell. Ni ta knjiga nije sačuvana u cijelosti: fragmenti su otkriveni tek u 20. stoljeću, nakon što su stranice bile upotrijebljene za ojačavanje kasnijeg knjižnog uveza.

Jedinstveni književni jezik nastajao je postupno. U početku su se usporedno razvijale sjevernoestonske i južnoestonske književne tradicije. Vjerski prijevodi, gramatike i rječnici pridonijeli su utvrđivanju rječnika, pravopisa i sintakse. Daljnju referentnu točku predstavljao je cjeloviti prijevod Biblije iz 1739., koji se temeljio na sjevernoestonskom jeziku. U 19. stoljeću novine, školski udžbenici i književna djela proširili su uporabu estonskog jezika izvan crkvenog područja. Tijekom nacionalnog buđenja jezik je postao i važan nositelj estonske kulturne i političke samoorganizacije.

Odabrani povod za izdavanje kovanice stoga ne upućuje samo na jedno izgubljeno tiskano djelo. On predstavlja proces koji se odvijao tijekom više stoljeća i u kojem su iz regionalnih jezičnih oblika nastali standardizirani književni i državni jezik. Obljetnica se u Estoniji obilježila i kao nacionalna tematska godina estonske knjige.