2 eura PP

Socijalne i zdravstvene službe u Finskoj dio su nordijskog modela države blagostanja. Njihov je cilj učiniti zdravstvenu skrb i socijalnu potporu načelno dostupnima neovisno o prihodu. Javne se usluge pretežno financiraju iz poreza. Zdravstveni sustav obuhvaća, među ostalim, zdravstvene centre, bolnice, preventivnu skrb, zaštitu mentalnog zdravlja i skrb za starije osobe. Socijalne službe uključuju, primjerice, pomoć djeci i obiteljima, usluge za osobe s invaliditetom, potporu osobama kojima je potrebna skrb i socijalni rad. Osim toga postoje zdravstvene usluge u poduzećima i privatne zdravstvene usluge.

Sustav se razvijao postupno, osobito tijekom izgradnje finske socijalne države nakon Drugoga svjetskog rata. Dugo su općine bile odgovorne za organizaciju većine usluga. Izgradnja općinskih zdravstvenih centara od 1970-ih trebala je smanjiti regionalne i socijalne razlike u pristupu skrbi. Međutim, rijetka naseljenost velikih dijelova zemlje, starenje stanovništva i razlike u financijskoj snazi općina sve su više stvarali organizacijske probleme tom modelu.

Početkom 2023. stupila je na snagu opsežna upravna reforma. Odgovornost za socijalne i zdravstvene službe te za hitne službe u najvećem je dijelu zemlje prenesena s općina na 21 takozvano područje dobrobiti. Ona imaju izabrana regionalna predstavnička tijela i uglavnom ih financira država. Helsinki i dalje samostalno organizira svoje službe; za specijaliziranu bolničku skrb na području Helsinkija postoji i zajednička organizacija. Na Ålandu se zbog autonomije primjenjuju vlastita pravila.

Izdanje je stoga objavljeno u godini u kojoj su nadležnosti finskog sustava skrbi temeljito preustrojene. Ono ne podsjeća na pojedinu osobu, građevinu ili povijesnu obljetnicu, nego obrađuje zajedničku zadaću države i lokalne samouprave. Istodobno je nakon pandemije bolesti COVID-19 u javnosti pojačano bila istaknuta uloga osoblja u skrbi, medicini i socijalnom radu. Povod se stoga može razumjeti i kao priznanje tim profesionalnim skupinama i kao podsjetnik na društvenu zadaću sustava skrbi. Uporaba dvaju službenih jezika ujedno upućuje na zakonsko pravo na pružanje javnih usluga na finskom i švedskom jeziku.