Blister BU, službeno žuto obojena kovanica

Predsjedanje Vijećem Europske unije tada se svakih šest mjeseci izmjenjivalo između država članica. Država koja je u određenom razdoblju predsjedala planirala je i vodila većinu sastanaka Vijeća, posredovala između vlada i zastupala Vijeće pred drugim institucijama Europske unije. Prije stupanja na snagu Ugovora iz Lissabona ta je uloga obuhvaćala i predsjedanje sastancima Europskog vijeća. Stoga je francuski predsjednik Nicolas Sarkozy imao središnju ulogu na sastancima na vrhu šefova država i vlada. Vijeće Europske unije pritom ne treba miješati s Vijećem Europe, koje nije institucija Europske unije.

Francuska je za vrijeme svojeg predsjedanja među ostalim stavila na dnevni red europsku klimatsku i energetsku politiku, imigraciju i azil, poljoprivrednu politiku te europsku sigurnosnu i obrambenu politiku. U prosincu su se države članice usuglasile o klimatsko-energetskom paketu s ciljevima za 2020. godinu. Već je u listopadu bio prihvaćen Europski pakt o imigraciji i azilu. Među francuskim prioritetima bila je i Unija za Mediteran, osnovana u srpnju na sastanku na vrhu u Parizu.

Politički dnevni red istodobno je određivalo nekoliko kriza. Nakon što je Irska u lipnju odbila Ugovor iz Lissabona, trebalo je raspraviti o daljnjem postupku planirane reforme Europske unije. Tijekom rata između Rusije i Gruzije u kolovozu Sarkozy je u ime Europske unije posredovao u postizanju plana prekida vatre. U jesen je međunarodna financijska kriza zahtijevala usklađivanje europskih vlada o mjerama za stabilizaciju banaka i financijskih tržišta. U tu su svrhu pod francuskim vodstvom održani brojni krizni sastanci, među njima i sastanak na vrhu šefova država i vlada država europodručja.

Izbor ove teme za optjecajnu kovanicu učinio je vremenski ograničenu institucionalnu zadaću Francuske vidljivom u svakodnevnom životu. Za razliku od kovanica posvećenih povijesnim obljetnicama, izdanje se odnosilo na neposredno aktualan politički događaj. Čisto tipografsko oblikovanje odgovaralo je njegovu državno-institucionalnom karakteru, a da u središte ne stavlja pojedinu osobu ili građevinu.