Estonija · 150. obljetnica osnutka Gesellschaft der Estnischen Literaten

Datum izdanja9. ožu 2022.

Ukupna naklada1.000.000

Maksimum EU-a1.000.000

Izdanja2

Rubni natpisEESTI × 2, naizmjenično uspravno/obrnuto, odvojeno točkama

NatpisEESTI KIRJAMEESTE SELTS / 2022 / KUI ME EI SAA SUUREKS RAHVAARVULT, PEAME SAAMA SUUREKS VAIMULT

DizajnerRiho Luuse

KovnicaSuomen Rahapaja OY, Vantaa, Finnland

Povod izdavanja

Prigodni novac obilježava 150. obljetnicu osnutka Estonskog književnog društva. Motiv prikazuje otvorenu knjigu i vrh pera, okružene natpisom „EESTI KIRJAMEESTE SELTS“. Na stranici knjige stoji rečenica „KUI ME EI SAA SUUREKS RAHVAARVULT, PEAME SAAMA SUUREKS VAIMULT“ („Ako ne možemo biti veliki po broju stanovnika, moramo biti veliki duhom“).

Motiv

Motiv kovanice prikazuje otvorenu knjigu i vrh pera za pisanje. Uz gornji rub unutarnjeg dijela kovanice polukružno su ispisani natpis „EESTI KIRJAMEESTE SELTS“ i godina izdanja „2022“. Na stranici knjige može se pročitati „KUI ME EI SAA SUUREKS RAHVAARVULT, PEAME SAAMA SUUREKS VAIMULT“ („Ako ne možemo biti veliki po brojnosti, moramo biti veliki duhom“). Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europske unije.

Pozadina teme

Eesti Kirjameeste Selts osnovan je 1872. u Tartu, koji je tada pripadao Ruskom Carstvu. Njegovo osnivanje poklopilo se s razdobljem estonskog narodnog preporoda. Iako je estonskim jezikom govorila većina stanovništva i iako je pismenost bila široko rasprostranjena, u upravi, visokom obrazovanju i javnom kulturnom životu dugo su prevladavali njemački i ruski jezik. Estonski učenjaci, klerici, učitelji i književnici stoga su nastojali razviti vlastiti jezik kao književni i obrazovni jezik.

Društvo je poticalo publikacije na estonskom jeziku, podupiralo autore te se bavilo pitanjima pravopisa i uporabe jezika. Osim toga, njegovi su članovi prikupljali narodne pjesme, pripovijetke, jezičnu predaju i drugu etnografsku građu. Takve su zbirke trebale sačuvati usmenom predajom preneseno znanje, a istodobno stvoriti temelj za književnost, istraživanje jezika i povijesnu svijest. Sastanci i publikacije povezivali su estonske intelektualce raspršene diljem zemlje.

Među istaknutim osobama bio je teolog, jezikoslovac i etnolog Jakob Hurt, prvi predsjednik društva. Njemu se pripisuje geslo prikazano na kovanici. Hurt je smatrao da malobrojan narod može opstati zahvaljujući obrazovanju, kulturnom radu i duhovnoj samostalnosti. Kasnije su različita politička i kulturna stajališta, među ostalim između Hurta i publicista Carl Robert Jakobsona, dovela do unutarnjih sukoba. Djelovanje društva završilo je 1893. u uvjetima sve represivnije imperijalne politike.

Na kovanici nije prikazana povijesna osoba. Knjiga i pero općenito upućuju na pisanje, objavljivanje i njegovanje jezika. Obljetnica je bila povod za podsjećanje na jednu od ranih institucija organiziranog estonskog kulturnog djelovanja. Njezino djelovanje ujedno predstavlja tijesnu povezanost jezika, književnosti i oblikovanja estonske nacionalne svijesti u 19. stoljeću.