Deutsch
English
Français
Español
Italiano
Nederlands
Português
Slovenčina
Hrvatski
Slovenščina
Lietuvių
Eesti
Български
CC 385 2020
Blister
KS/BU
Blister BU
Njemačka · 50 godina klečanja u Varšavi
Naklada30.000
Prodajna cijena17,80 €
Datum izdanja8. lis 2020.
PakiranjeBlister
Rubni natpisEINIGKEIT UND RECHT UND FREIHEIT + savezni orao
Tržišna cijena25,00 €
Varijante
1Njemačka, A · A · Oznaka kovnice A · BU · Blister · Naklada 30.000
Povod izdavanja
Kovanica podsjeća na 50. obljetnicu klečanja Willyja Brandta u Varšavi. Motiv prikazuje tadašnjeg saveznog kancelara u gesti poniznosti pred spomenikom herojima geta; osim toga, prikazani su sedmerokraki svijećnjak i žrtve geta kao simboli ustanka u Varšavskom getu 1943. godine. Motiv upotpunjuje natpis „50 GODINA KLEČANJA U VARŠAVI“.
Motiv
Motiv prikazuje tadašnjeg saveznog kancelara Willyja Brandta kako u gesti poniznosti kleči pred spomenikom herojima geta u Varšavi. Snažan prikaz oživljava ustanak u Varšavskom getu 1943. godine. Izuzetno fini reljef privlači promatrače prikazanim simbolima: sedmerokrakim svijećnjakom, žrtvama geta i klečanjem. U unutarnjem prstenu kovanice također su prikazani inicijali umjetnika (gore), oznaka odgovarajuće kovnice („A“, „D“, „F“, „G“ odnosno „J“), godina izdanja „2020“ (u sredini lijevo), oznaka države i natpis „50 GODINA KLEČANJA U VARŠAVI“.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europske unije.
Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europske unije.
Pozadina teme
Willy Brandt bio je od 1969. savezni kancelar i svojom istočnom politikom nastojao je približiti se državama srednje i istočne Europe. Prije toga političar SPD-a živio je u egzilu tijekom nacionalsocijalističke vladavine. Nakon rata bio je, među ostalim, gradonačelnik Zapadnog Berlina i savezni ministar vanjskih poslova. Njegova je politika trebala politički učiniti podnošljivijima posljedice njemačke podjele i iznova urediti odnose s istočnim susjedima.
Brandtov posjet Varšavi 7. prosinca 1970. prije svega je bio posvećen potpisivanju Varšavskog ugovora. Njime su se Bundesrepublik Deutschland i Volksrepublik Polen obvezale na nenasilje i potvrdile postojeću granicu na rijekama Oder i Neiße. Ugovor je bio sporan u unutarnjoj politici, ali je predstavljao temelj za daljnje približavanje dviju zemalja.
Spomenik pred kojim je Brandt položio vijenac podignut je 1948. prema nacrtu kipara Nathan Rapoport. Podsjeća na židovski otpor njemačkim okupatorima. U ograđenom Varšavskom getu stotine tisuća Židova bile su zatočene u katastrofalnim uvjetima. Nakon što su 1942. započele masovne deportacije u logor za istrebljenje Treblinka, židovske skupine otpora u proljeće 1943. pružile su oružani otpor konačnom iseljavanju iz geta. Njemačke su postrojbe ugušile ustanak, sustavno uništile četvrt te ubile ili deportirale njezine preostale stanovnike.
Brandtovo klečanje nije bilo najavljeno. Ta je nijema gesta isprva različito primljena, no s vremenom se razvila u trajnu povijesnu sliku njemačke poslijeratne povijesti. Povezala je priznanje njemačke odgovornosti za nacionalsocijalističke zločine s političkim nastojanjem oko sporazumijevanja s Poljskom. Brandt je 1971. dobio Nobelovu nagradu za mir, osobito za svoju politiku detanta.
Izdanje povodom godišnjice stoga nije podsjećalo samo na osobnu gestu. Istodobno je podsjećalo na holokaust, židovski otpor i težak proces njemačko-poljske pomirbe. Taj je povod tako poslužio i kao podsjetnik na ulogu javnog sjećanja u odnosima među europskim državama.
Brandtov posjet Varšavi 7. prosinca 1970. prije svega je bio posvećen potpisivanju Varšavskog ugovora. Njime su se Bundesrepublik Deutschland i Volksrepublik Polen obvezale na nenasilje i potvrdile postojeću granicu na rijekama Oder i Neiße. Ugovor je bio sporan u unutarnjoj politici, ali je predstavljao temelj za daljnje približavanje dviju zemalja.
Spomenik pred kojim je Brandt položio vijenac podignut je 1948. prema nacrtu kipara Nathan Rapoport. Podsjeća na židovski otpor njemačkim okupatorima. U ograđenom Varšavskom getu stotine tisuća Židova bile su zatočene u katastrofalnim uvjetima. Nakon što su 1942. započele masovne deportacije u logor za istrebljenje Treblinka, židovske skupine otpora u proljeće 1943. pružile su oružani otpor konačnom iseljavanju iz geta. Njemačke su postrojbe ugušile ustanak, sustavno uništile četvrt te ubile ili deportirale njezine preostale stanovnike.
Brandtovo klečanje nije bilo najavljeno. Ta je nijema gesta isprva različito primljena, no s vremenom se razvila u trajnu povijesnu sliku njemačke poslijeratne povijesti. Povezala je priznanje njemačke odgovornosti za nacionalsocijalističke zločine s političkim nastojanjem oko sporazumijevanja s Poljskom. Brandt je 1971. dobio Nobelovu nagradu za mir, osobito za svoju politiku detanta.
Izdanje povodom godišnjice stoga nije podsjećalo samo na osobnu gestu. Istodobno je podsjećalo na holokaust, židovski otpor i težak proces njemačko-poljske pomirbe. Taj je povod tako poslužio i kao podsjetnik na ulogu javnog sjećanja u odnosima među europskim državama.