2 Euro KS/BN

Aukštaitija nije upravna jedinica s utvrđenim političkim granicama, nego kulturno područje na istoku i sjeveroistoku Litve, povijesno i etnografski određeno. Njezin naziv u prenesenom značenju znači „visoravan” i suprotstavljen je nazivu Žemaitija, „nizina” na zapadu. Ovisno o tome uzimaju li se u obzir jezične, povijesne ili etnološke značajke, prostorne granice mogu se različito odrediti.

Na tom su se području nalazila rana središta vlasti srednjovjekovne Litve. Među njima je bila Kernavė, koja se u 13. stoljeću istaknula kao političko i gospodarsko središte. I područje oko Vilniusa ubraja se u aukštajtski kulturni prostor. Iz tih istočnih matičnih područja razvila se Velika Kneževina Litva, koja je kasnije obuhvaćala velike dijelove istočne Europe. Naziv Aukštaitija poznat je već iz srednjovjekovnih izvora i služio je za razlikovanje od Žemaitije.

Za kulturnu samosvojnost regije važan je i jezik. Aukštajtski je, uz žemajtski, jedna od dviju velikih narječnih skupina litavskoga jezika. Suvremeni litavski standardni jezik temelji se ponajprije na zapadnoaukštajtskim govorima. Unutar regije ipak postoje znatne jezične i etnološke razlike. Tradicionalni oblici gradnje, pjesme, tekstil i običaji stoga se ne njeguju svugdje na jednak način.

Vitez na regionalnom grbu povezuje se s litavskom heraldikom i srednjovjekovnom vojnom i vladarskom tradicijom. Međutim, ne treba ga poistovjećivati s litavskim državnim grbom „Vytis”, vitezom na konju. Grb Aukštaitije novovjekovni je heraldički prikaz regionalnog identiteta; anđeli služe kao nosači štita, kakvi su poznati iz europske grbovne umjetnosti.

Ova je kovanica dio litavskog bavljenja svojim etnografskim regijama. One nemaju vlastiti državni ni upravni položaj, ali služe kao uporišta za narječja, predaje i regionalno samoidentificiranje. Serija kovanica prenosi tu kulturnu podjelu na sredstvo plaćanja koje je u optjecaju diljem zemlje i europodručja.