Italija · 150. obljetnica rođenja Marie Montessori

Datum izdanja9. lip 2020.

Ukupna naklada3.000.000

Maksimum EU-a3.000.000

Izdanja3

Rubni natpis2 ★ × 6, naizmjenično uspravno/naopako

NatpisRI / R / LDS / 1870 / 2020 / MARIA MONTESSORI

DizajnerLuciana de Simoni

KovnicaInstituto Poligrafico e Zecca Dello Stato, Roma

Povod izdavanja

Kovanica obilježava 150. obljetnicu rođenja talijanske pedagoginje Maria Montessori. Na motivu je njezin portret u geometrijskom rasporedu s nastavnim materijalima iz njezine pedagogije, okružen natpisom „MARIA MONTESSORI“ te godinama „1870“ i „2020“.

Motiv

Motiv na kovanici prikazuje u geometrijskom rasporedu portret Marije Montessori i neke didaktičke materijale iz njezine pedagogije. Na desnom rubu stoji „RI” kao kratica za Talijansku Republiku. Dolje lijevo nalazi se slovo „R” kao oznaka rimske kovnice, a dolje desno utisnuti su inicijali „LDS” dizajnerice kovanice Luciane De Simoni. Gore i dolje stoje godine „1870” i „2020” kao godina rođenja talijanske pedagoginje, odnosno godina izdavanja kovanice. Oko portreta raspoređen je natpis „MARIA MONTESSORI”.

Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda europske zastave.

Pozadina teme

Maria Montessori rođena je u Chiaravalle u Markama i studirala je medicinu na Universität Rom. Godine 1896. završila je studij i time postala jedna od prvih žena u Italiji s visokoškolskom diplomom iz medicine. Nakon toga radila je, među ostalim, u psihijatrijskoj klinici sveučilišta. Skrbeći o djeci s intelektualnim i tjelesnim teškoćama, intenzivno se bavila uvjetima njihova učenja. Pritom se oslanjala i na pristupe francuskih liječnika Jean Itard i Édouard Séguin.

Godine 1907. Montessori je u rimskom radničkom predjelu San Lorenzo otvorila prvu „Casa dei Bambini“, dječju kuću. Ondje je razvijala i iskušavala svoje pedagoške zamisli za djecu predškolske dobi. U središtu je bila pretpostavka da djeca mnoge sposobnosti stječu samostalnim, usredotočenim djelovanjem. Okruženje za učenje stoga je trebalo biti pregledno pripremljeno i opremljeno materijalima koji omogućuju određene aktivnosti te djelomično omogućuju samostalno uočavanje pogrešaka.

U tom konceptu djeca uglavnom sama biraju aktivnost unutar zadanog okvira. Odgojitelj promatra, uvodi djecu u rad s materijalima i pruža im podršku, a da pritom ne zadaje stalno sve korake rada. Ostale su značajke skupine djece različite dobi, praktične vježbe iz svakodnevnog života i razvijanje osjetilne percepcije. Načelo koje se pripisuje Montessori, „Pomozi mi da to učinim sam“, sažeto opisuje taj temeljni stav.

Njezina se metoda već prije Prvoga svjetskog rata proširila izvan Italije. Montessori je održavala međunarodne tečajeve za obrazovanje i objavljivala tekstove o svojem radu. Nakon sukoba s fašističkim režimom jedno je vrijeme živjela u Španjolskoj, Nizozemskoj i Indiji. Boravak u Indiji osobito je utjecao na njezina promišljanja o mirovnom i kozmičkom odgoju.

Ovim odavanjem priznanja Italija se stoga ne nadovezuje samo na jednu biografiju. Montessori predstavlja reformsku pedagogiju razvijenu u Italiji, koja se nastavlja primjenjivati u dječjim kućama i školama diljem svijeta. Prikazani materijali za učenje stoga izravno upućuju na njezin praktični rad, a ne samo na njezino zanimanje.