2 Euro KS/BN

Pojam „Sutartinės“ potječe od litavskoga glagola *sutarti*, koji znači „slagati se“ ili „sporazumjeti se“. Pjesme uglavnom potječu iz Aukštaitije na sjeveroistoku Litve. Njihovi se glasovi, međutim, ne sjedinjuju u zajedničku melodiju u smislu uobičajenog višeglasnog zbora. Naprotiv, istodobno ili vremenski pomaknuto izvode se samostalni, kratki melodijski i tekstualni odsječci. Karakteristični su uski, djelomično disonantni intervali, ponavljane formule, sinkopirani ritmovi i precizno međusobno prožimanje glasova.

Ovisno o obliku, Sutartinės izvode dvije, tri ili četiri pjevačice. Često se izmjenjuju stihovi i onomatopejski refreni. Izvedba zahtijeva čvrstu podjelu uloga: sudionice moraju održati svoj dio i istodobno ga precizno uskladiti s ostalima. Uz pjevane oblike postoje i instrumentalne inačice, među ostalim s ansamblima višedijelnih flauta i puhačkih instrumenata.

Tekstovi pripadaju različitim područjima tradicionalnog života. Govore, primjerice, o poljoprivrednim radovima, godišnjem ciklusu, vjenčanjima, obitelji ili povijesnim iskustvima. Izvedbu su mogli pratiti usklađeni pokreti ili plesni oblici u hodu. Sutartinės stoga nisu bile samo pjesme, nego spoj pjevanja, ritma i zajedničkog djelovanja.

Tijekom 19. i 20. stoljeća živa se tradicija u krajevima podrijetla počela gubiti. Zapisi etnografa, kao i kasniji rad folklornih skupina i pjevačica, pridonijeli su očuvanju repertoara i njegovu ponovnom izvođenju. Danas se Sutartinės predstavljaju i u regionalnim okvirima i na kulturnim priredbama.

UNESCO je 2010. uvrstio tu tradiciju na svoj popis. Izdanje kovanice iz 2019. nije bilo povezano s okruglom povijesnom obljetnicom. Umjesto toga, u središte je stavilo oblik nematerijalne kulturne baštine koji se i dalje prakticira te je, uz građevine ili povijesne ličnosti, i usmeno i glazbeno prenošenu tradiciju učinilo državnim prigodnim motivom.