Blister BU

Nastanak Vatikana povezan je s „Rimskim pitanjem“. Godine 1870. postrojbe Kraljevine Italije zauzele su Rim; time je prestala postojati Papinska Država, nad kojom su pape prethodno vršile svjetovnu vlast. Papa Pio IX. nije priznao rješenje svojega položaja koje je Italija jednostrano ponudila. Stoga je tijekom više desetljeća ostalo neriješeno kako pravno urediti odnos između talijanske države i Svete Stolice.

Rješenje su donijeli Lateranski ugovori, sklopljeni 11. veljače 1929. između Svete Stolice i Kraljevine Italije. U ime Svete Stolice potpisao ih je državni tajnik kardinal Pietro Gasparri, a u ime talijanske vlade Benito Mussolini. Ugovorni paket obuhvaćao je politički ugovor, konkordat i financijsku konvenciju. Italija je priznala suverenitet novostvorene malene države. Zauzvrat je Sveta Stolica prihvatila Kraljevinu Italiju s Rimom kao glavnim gradom. Financijski sporazum uređivao je naknade za gubitak Papinske Države, dok je konkordat uređivao odnose između države i Katoličke Crkve u Italiji.

Pio XI. zvao se građanskim imenom Achille Ratti. Prije izbora za papu 1922. godine bio je, među ostalim, prefekt Vatikanske knjižnice, papinski diplomat u Poljskoj i milanski nadbiskup. Tijekom njegova pontifikata Lateranskim je ugovorima stvoren državnopravni temelj Vatikana koji postoji i danas.

Lateranska bazilika ne nalazi se unutar Vatikana. Ona je katedrala rimskog biskupa i kao vlasništvo Svete Stolice ima poseban eksteritorijalni status. Njezino ime nose i susjedna Lateranska palača te ugovori sklopljeni u njoj. Potpisivanje je održano u Lateranskoj palači; bazilika na prikazu kovanice stoga upućuje na mjesto i crkveni kontekst sporazuma. Obljetnica je bila povod za podsjećanje na ugovorno rješenje Rimskog pitanja i nastanak današnjeg državnog uređenja Svete Stolice.