SOK PP

Leonardo da Vinci rođen je 1452. u blizini toskanskog mjesta Vinci. Umjetničko obrazovanje stekao je u Firenci, u radionici Andrea del Verrocchia. Poslije je, među ostalim, radio u Milanu, Firenci i Rimu. Osim slikarstvom i kiparstvom bavio se anatomijom, mehanikom, arhitekturom, hidrotehnikom i letjelicama. Mnogi njegovi tehnički nacrti ostali su samo studije, ali pokazuju koliko je usko povezivao umjetničko promatranje s proučavanjem prirode.

Velik dio svoje profesionalne karijere Leonardo je proveo na dvoru Sforza u Milanu. Ondje je oko 1489./1490. nastao portret upotrijebljen za kovanicu. Prikazana mlada žena identificira se kao Cecilia Gallerani. Potjecala je iz milanske obitelji, bila je književno obrazovana i pripadala je krugu Ludovica Sforze, tadašnjeg vladara Milana, s kojim je bila u vezi.

Hermelin se tumači na različite načine. Smatran je simbolom čistoće, a istodobno je mogao upućivati na Ludovica Sforzu, koji je bio primljen u viteški red s tom životinjom u grbu. Osim toga, pretpostavlja se jezična povezanost između obiteljskog imena Gallerani i grčkog naziva za tu životinju. Portret se od mnogih suvremenih prikaza razlikuje po zakrenutom položaju tijela, pogledu usmjerenom u stranu i pomno oblikovanoj ruci. Zbog toga lik ne djeluje statično, nego kao da je uhvaćen u kratkom trenutku pokreta.

U posljednjim godinama života Leonardo je prihvatio poziv francuskog kralja Franz I. i živio u dvorcu Clos Lucé u blizini Amboisea. Ondje je i umro. Italija je obilježila obljetničku godinu jer je Leonardo usko povezan s umjetnošću i učenom kulturom talijanske renesanse. Odabir djela nastalog tijekom njegova boravka u Milanu istodobno upućuje na njegovo djelovanje na različitim talijanskim dvorovima i na međunarodnu predaju njegovih djela.