Italija · 500. obljetnica smrti Leonarda da Vincija

Datum izdanja25. sij 2019.

Ukupna naklada3.000.000

Maksimum EU-a3.000.000

Izdanja4

Rubni natpis2 ★ × 6, naizmjenično uspravno/naopako

NatpisLeonardo / MAC / RI / R / 1519-2019

DizajnerMaria Angela Cassol

KovnicaInstituto Poligrafico e Zecca Dello Stato, Roma

Povod izdavanja

Prigodni novac podsjeća na 500. godišnjicu smrti Leonarda da Vincija. Motiv prikazuje isječak iz njegove slike „Dama con l’ermellino“ (Dama s hermelinom) iz Muzeja Czartoryski u Krakovu. Dopunjuju ga natpis „Leonardo“, inicijali „MAC“, kratica „RI“, oznaka kovnice „R“ i godine „1519-2019“.

Motiv

Motiv kovanice prikazuje dio slike „Dama con l’ermellino“ (Dama s hermelinom) Leonarda da Vincija (Muzej Czartoryski u Krakovu). Na lijevoj strani vidljivi su natpis „Leonardo“, inicijali „MAC“ umjetnice Maria Angela Cassol i kratica Republike Italije „RI“. Desno se nalaze oznaka kovnice u Rimu „R“ i godine „1519-2019“, koje označavaju godinu Leonardove smrti odnosno godinu izdavanja kovanice.

Na vanjskom prstenu kovanice prikazano je dvanaest zvijezda zastave Europske unije.

Pozadina teme

Leonardo da Vinci rođen je 1452. u blizini toskanskog mjesta Vinci. Umjetničko obrazovanje stekao je u Firenci, u radionici Andrea del Verrocchia. Poslije je, među ostalim, radio u Milanu, Firenci i Rimu. Osim slikarstvom i kiparstvom bavio se anatomijom, mehanikom, arhitekturom, hidrotehnikom i letjelicama. Mnogi njegovi tehnički nacrti ostali su samo studije, ali pokazuju koliko je usko povezivao umjetničko promatranje s proučavanjem prirode.

Velik dio svoje profesionalne karijere Leonardo je proveo na dvoru Sforza u Milanu. Ondje je oko 1489./1490. nastao portret upotrijebljen za kovanicu. Prikazana mlada žena identificira se kao Cecilia Gallerani. Potjecala je iz milanske obitelji, bila je književno obrazovana i pripadala je krugu Ludovica Sforze, tadašnjeg vladara Milana, s kojim je bila u vezi.

Hermelin se tumači na različite načine. Smatran je simbolom čistoće, a istodobno je mogao upućivati na Ludovica Sforzu, koji je bio primljen u viteški red s tom životinjom u grbu. Osim toga, pretpostavlja se jezična povezanost između obiteljskog imena Gallerani i grčkog naziva za tu životinju. Portret se od mnogih suvremenih prikaza razlikuje po zakrenutom položaju tijela, pogledu usmjerenom u stranu i pomno oblikovanoj ruci. Zbog toga lik ne djeluje statično, nego kao da je uhvaćen u kratkom trenutku pokreta.

U posljednjim godinama života Leonardo je prihvatio poziv francuskog kralja Franz I. i živio u dvorcu Clos Lucé u blizini Amboisea. Ondje je i umro. Italija je obilježila obljetničku godinu jer je Leonardo usko povezan s umjetnošću i učenom kulturom talijanske renesanse. Odabir djela nastalog tijekom njegova boravka u Milanu istodobno upućuje na njegovo djelovanje na različitim talijanskim dvorovima i na međunarodnu predaju njegovih djela.