Numizmatičko pismo

Rimskim ugovorima” podrazumijevaju se dva sporazuma: Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ) i Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom). Ugovorne stranke bile su Belgija, Savezna Republika Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska. Oba su ugovora stupila na snagu 1958.

Tih šest država već je s Europskom zajednicom za ugljen i čelik započelo zajedničko upravljanje ključnim gospodarskim područjima. Nakon neuspjeha planirane Europske obrambene zajednice suradnja se usmjerila na gospodarska pitanja. Na konferenciji u Messini 1955. ministri vanjskih poslova usuglasili su daljnje korake integracije. Odbor pod vodstvom belgijskog političara Paul-Henri Spaaka potom je pripremio temelje kasnijih ugovora.

EEZ je trebala stvoriti zajedničko tržište. To je uključivalo postupno ukidanje carina između država članica, zajedničku vanjsku carinu te zajednička pravila za tržišno natjecanje, trgovinu, poljoprivredu i promet. Dugoročno su se roba, osobe, usluge i kapital unutar Zajednice trebali slobodnije kretati. EEZ je imala zajednička tijela iz kojih su se u nekoliko razvojnih etapa oblikovale današnje institucije Europske unije.

Euratom je imao uži cilj. Zajednica je trebala koordinirati civilnu uporabu nuklearne energije, poticati istraživanja, nadzirati opskrbu nuklearnim materijalima i podupirati zajedničke sigurnosne standarde. Euratom pravno i dalje postoji uz Europsku uniju.

EEZ je kasnije prerasla u Europsku zajednicu. Ugovor iz Maastrichta osnovao je Europsku uniju i istodobno pokrenuo gospodarsku i monetarnu uniju, iz koje je proizašao euro. Obljetnica je stoga bila prikladna za zajedničko izdanje država europodručja: podsjećala je na ugovorno polazište političke i gospodarske suradnje u čijem je okviru desetljećima kasnije uvedena zajednička valuta. Izdanje je ujedno bilo prva prigodna kovanica od 2 eura koju su sve tadašnje države europodručja izdale sa zajedničkim osnovnim motivom.