SOK PP

Finska 1906. godine još nije bila neovisna država, nego autonomno veliko kneževstvo u Ruskom Carstvu. Njezino političko predstavništvo do tada se temeljilo na staleškom saboru, u kojem su plemstvo, svećenstvo, građanstvo i seljaštvo bili zasebno zastupljeni. Veliki dijelovi stanovništva nisu imali pravo glasa. I žene su bile isključene iz političkog sudjelovanja.

Neposrednu pozadinu reforme činili su politički nemiri u Ruskom Carstvu 1905. godine. U Finskoj se otpor ograničavanju autonomije povezao sa zahtjevima za demokratskijim narodnim predstavništvom. Opći štrajk u cijeloj zemlji pojačao je pritisak na rusku vladu i finske institucije. Nakon toga staleški ustrojen sabor zamijenjen je jednodomnim parlamentom s 200 zastupnika.

Izborni zakon donesen 1906. godine omogućio je ženama i muškarcima, pod istim uvjetima, aktivno i pasivno biračko pravo. Žene tako nisu smjele samo glasati, nego su se mogle i same kandidirati za mandat. Povezivanje tih dvaju prava nadilazilo je ranije izborne reforme u drugim zemljama, koje su ženama isprva dopuštale samo glasanje. Na prvim izborima nakon reforme, u ožujku 1907. godine, u finski parlament ušlo je 19 žena. One se smatraju prvim zastupnicama u nacionalnom parlamentu na svijetu.

Novo biračko pravo temeljilo se i na proporcionalnom izbornom sustavu te tajnom glasovanju. Reforma je time ukinula političku podjelu prema staležima i stvorila temelj za današnju Eduskunta. Njezin je praktični učinak isprva bio ograničen položajem ruskog cara, koji je parlament mogao više puta raspustiti. Tek s finskom neovisnošću 1917. godine narodno predstavništvo djelovalo je u okviru suverene države.

Izdanje kovanice iz 2006. godine nadovezalo se na stotu obljetnicu te parlamentarne i izborne reforme. Sučeljavanje obaju spolova pritom upućuje na srž tadašnje novine: jednaka politička prava žena i muškaraca.