SOK BU

Ilmari Tapiovaara pripada generaciji finskih dizajnera čiji je rad bio usko povezan s obnovom nakon Drugoga svjetskog rata. Novi stanovi, škole, studentski domovi i javne ustanove zahtijevali su robusni namještaj koji štedi prostor i može se industrijski proizvoditi. Finska drvna industrija pritom je pružala dobre preduvjete za konstrukcije od masivnog drva i savijene šperploče.

Tapiovaara je studirao na Visokoj školi za umjetnički obrt u Helsinkiju. Studijski i radni boravci u inozemstvu upoznali su ga s europskim modernizmom, među ostalim s krugom francusko-švicarskog arhitekta Le Corbusiera. Istodobno se nadovezao na finske tradicije oblikovanja, osobito na obradu lameliranog drva koju je usavršio Alvar Aalto. U središtu njegova interesa nisu bili pojedinačni predmeti za mali krug kupaca, nego funkcionalni predmeti koji su se mogli serijski proizvoditi i upotrebljavati u različitim prostorima.

Među njegovim poznatim nacrtima nalazi se stolac Domus, izvorno razvijen za studentski dom Domus Academica u Helsinkiju. Njegovi oblikovani dijelovi od šperploče, kratki nasloni za ruke i mogućnost slaganja jedan na drugi odgovarali su praktičnim zahtjevima zajednički korištenih prostora. Ostali rašireni radovi su serije namještaja Pirkka i Mademoiselle. Osim namještaja, Tapiovaara je oblikovao i interijere te je radio kao nastavnik. Povremeno je sudjelovao i u međunarodnim razvojnim projektima, gdje se bavio lokalnom proizvodnjom namještaja i dostupnim materijalima.

Odavanje počasti optjecajnom kovanicom treba promatrati u kontekstu uloge dizajna u kulturnom predstavljanju Finske. Dizajn namještaja i industrijski dizajn u 20. stoljeću postali su međunarodno prepoznatljiv dio finske kulture. Okrugla obljetnica rođenja pružila je konkretan povod za isticanje dizajnera čiji su radovi oblikovali svakodnevicu u stanovima i javnim ustanovama. Odsječeni dio namještaja na prikazu kovanice pritom ne upućuje na portret, nego na Tapiovaarino stvarno područje rada: konstrukciju, materijal i serijsku proizvodnju.