SOK PP

Kreta je od osvajanja Candije, današnjeg Iraklija, 1669. godine bila pod osmanskom vlašću. Pretežno grčkojezično i pravoslavno stanovništvo otoka sudjelovalo je u grčkoj borbi za neovisnost, no Kreta nije postala dio grčke države nastale 1830-ih godina. Tijekom 19. stoljeća više je puta dolazilo do ustanaka. Pritom su se zahtjevi za političkim i vjerskim pravima sve više povezivali s ciljem „Enosis“, državnim ujedinjenjem s Grčkom.

Nakon novog ustanka i grčko-osmanskog rata 1897. intervenirale su europske velike sile. Godine 1898. nastala je autonomna Kretska Država. Formalno je i dalje bila pod vrhovnom vlašću osmanskog sultana, ali je imala vlastitu vladu i upravu. Princ Georgios od Grčke imenovan je visokim povjerenikom. Autonomno rješenje ipak nije okončalo političku borbu. Godine 1905. Eleftherios Venizelos, koji je poslije više puta bio grčki premijer, predvodio je pobunu u Therisu protiv vlade visokog povjerenika. Ona je zahtijevala političke reforme i tješnje povezivanje s Grčkom.

Godine 1908. kretsko narodno predstavništvo jednostrano je proglasilo ujedinjenje s Grčkom. Grčka vlada i velike sile isprva su izbjegavale formalno priznanje kako bi spriječile novi sukob s Osmanskim Carstvom. Tek su Balkanski ratovi 1912. i 1913. promijenili političke prilike. U mirovnim sporazumima koji su uslijedili Osmansko Carstvo odustalo je od svojih prava na Kretu.

1. prosinca 1913. grčka je zastava u službenoj ceremoniji podignuta na tvrđavi Firkas u luci Chania. Među nazočnima bili su kralj Konstantin I. i premijer Venizelos. Odabir teme 2013. godine tako se nadovezao na jasno datiran završetak višedesetljetnog političkog procesa. Istodobno je obljetnica podsjetila na nastanak grčkog državnog područja u kontekstu raspada osmanske vlasti na Balkanu.